Prikazi cijelu temu
14.11.2014 23:33
14.11.2014 23:33
Predmet:Golubić, - Mustafa Golubić, naš James Bond
Autor:Ibrahim Mulaomerović,Beč
20.03.2012 12:30:42
Ako bi te, ono prije rata, u Sarajevu put naveo pa kreneš sa Mejtaša prema Domu milicije, eto prilike da naiđeš na ulicu Mustafe Golubića. Da li i sada ta ulica nosi to ime, ne znam, čak ne vjerujem, jer svaka nova ideologija čim preuzme vlast, prvo što joj padne na pamet jeste da promijeni nazive ulicama, da uspostavi svoje simbole, zatarabi svoj teritorij, baš kao kad ja izvedem svog kućnog ljubimca u šetnju a on podigne zadnju šapu na samo njemu značajnim tačkama pa ih zapiša sa uvjerenjem da je to samo njegova teritorija, a onda, bezbeli, malo kasnije naiđe ogromna džukela koja zapiša te iste tačke. Tek da se zna šta je čije.
Još u vrijeme mog davnog boravka u Sarajevu, moj prijatelj Kemo je stanovao u toj ulici, pa kad sam ga pitao tko je bio taj lik, Kemo je odgovorio:"Jebi ga tamo, valjda neki prvoborac i heroj". Znači, Kemo ne zna, a i ja nisam znao tko je Mustafa, čak mislim da nitko u toj ulici isto tako nije znao tko je i šta je bio Mustafa Golubić.
A teško da se tada i moglo znati, nekakva čudna zavjesa je stajala ispred tog imena, nigdje nisam mogao pronaći podatke tko je taj čovjek. A možda nisam ni tražio na pravom mjestu.
Sve dok se nisu otvorili neki arhivi i tajni dokumenti, dok neki, znatiželjni i više od mene, nisu počeli čačkati po arhivama i polako otkrivati tajnu. Onda sam i ja pokušao ponešto pronaći od tih podataka, što iz arhiva, što od onih koji su bili brži od mene.
Kada sam to rastabirio, skontao sam da je Ian Fleming bio običan frajer koji je sebi natovario na vrat da izmišlja lik James Bonda i njegove avanture, a bilo bi mu puno jednostavnije da je samo pratio sudbinu Mustafe Golubića i rezultat bi bio isti. A možda i povoljniji.
Kao što to obično biva, lik Mustafe Golubića je obavijen velom tajni i legende što su se miješale sa realnošću, pa neki tvrde da je jako teško odvojiti ono šta govore legenda a šta stvarnost, jer, neki detalji gledani iz ugla običnog smrtnika, izgledaju nevjerovatno.
Mustafa Golubić je rođen 1894. godine u Stocu. Ovaj Hercegovac je još u djetinjstvu pokazao da se izdvaja, da je drugačiji, da ****lji i pametniji, pa ga kao najboljeg đaka stolačka vlast šalje u Sarajevo da pohađa Gimnaziju. Tu je bio do petog razreda, a onda prelazi u Beograd.
Početkom 20. stoljeća utjecaj Beograda na Bosnu, pa i Hercegovinu, je bio značajan, što je značilo da će znatan broj mladih glava biti zadojeno idejama što su stizale iz srpske prijestolnice, te ni malo ne čudi odluka mladog Muje da ode u Beograd.
Onako bistar, Mustafa se u Beogradu osjećao kao riba u vodi, da bi 1912. hrabro uletio i u Prvi balkanski rat iz kojeg je, onako mlad, izašao kao narednik srpske vojske noseći na grudima orden "Obilića" za pokazanu hrabrost.
Ono što je osnovna karakteristika Golubovićeva karaktera je njegova želja da ga sudbina ne vodi kroz život, nego da on sam bude kreator svoje sudbine, uvijek je tražio šansu izbora i mogućnost opredjeljenja, što ga je najčešće dovodilo u situaciju da bude u centru, ili bar u blizini, svih društvenih dešavanja tog vremena. To mu je donijelo i poznanstvo sa generalom Dragutinom Dimitrijevićem (koji je bio poznatiji pod nadimkom APIS) osnivačem i vođom čuvene kontroverzne organizacije "Crna ruka", što se, na svoj način, borila protiv vladajuće dinastije Obrenovića sa Aleksandrom na čelu.
Zbog svega toga nisam bio ni malo začuđen kad sam našao podatke da je Mustafa Golubić imao značajnu ulogu i u organizaciji "Mlada Bosna", ona ista što je nagovorila mladog i naivnog Gavru Principa da upuca austro-ugarskog prijetolonasljednika Ferdinanda i ženu mu Sofiju u pola Sarajeva.
Onda je, bezbeli, nastala ona frka sa Prvim svjetskim ratom, u tijeku koga je Mustafa na nagovor svog mentora Apisa otišao u Rusiju i odatle se vratio sa 1.000 momaka dobrovoljaca koji su došli da se bore kao srpski vojnici.
Kad je ono nastala bježanija srpske vojske i lomatanje po albanskim bespućima do Grčke, odmah po dolasku u Grčku Obrenovići su skontali da je Apis pretjerao sa svojim aktivnostima protiv vladara, te ga uhapsili. Na suđenju je Mustafa pozvan da svjedoči protiv Apisa, ali Hercegovac je smatrao da bi to bio njegov moralni sunovrat, pa je odbio da svjedoči protiv Apisa. Epilog je bio prema očekivanju, Apis je strijeljan, a njegov poštovalac je najuren iz vojske.
Autor:Ibrahim Mulaomerović,Beč
20.03.2012 12:30:42
Ako bi te, ono prije rata, u Sarajevu put naveo pa kreneš sa Mejtaša prema Domu milicije, eto prilike da naiđeš na ulicu Mustafe Golubića. Da li i sada ta ulica nosi to ime, ne znam, čak ne vjerujem, jer svaka nova ideologija čim preuzme vlast, prvo što joj padne na pamet jeste da promijeni nazive ulicama, da uspostavi svoje simbole, zatarabi svoj teritorij, baš kao kad ja izvedem svog kućnog ljubimca u šetnju a on podigne zadnju šapu na samo njemu značajnim tačkama pa ih zapiša sa uvjerenjem da je to samo njegova teritorija, a onda, bezbeli, malo kasnije naiđe ogromna džukela koja zapiša te iste tačke. Tek da se zna šta je čije.
Još u vrijeme mog davnog boravka u Sarajevu, moj prijatelj Kemo je stanovao u toj ulici, pa kad sam ga pitao tko je bio taj lik, Kemo je odgovorio:"Jebi ga tamo, valjda neki prvoborac i heroj". Znači, Kemo ne zna, a i ja nisam znao tko je Mustafa, čak mislim da nitko u toj ulici isto tako nije znao tko je i šta je bio Mustafa Golubić.
A teško da se tada i moglo znati, nekakva čudna zavjesa je stajala ispred tog imena, nigdje nisam mogao pronaći podatke tko je taj čovjek. A možda nisam ni tražio na pravom mjestu.
Sve dok se nisu otvorili neki arhivi i tajni dokumenti, dok neki, znatiželjni i više od mene, nisu počeli čačkati po arhivama i polako otkrivati tajnu. Onda sam i ja pokušao ponešto pronaći od tih podataka, što iz arhiva, što od onih koji su bili brži od mene.
Kada sam to rastabirio, skontao sam da je Ian Fleming bio običan frajer koji je sebi natovario na vrat da izmišlja lik James Bonda i njegove avanture, a bilo bi mu puno jednostavnije da je samo pratio sudbinu Mustafe Golubića i rezultat bi bio isti. A možda i povoljniji.
Kao što to obično biva, lik Mustafe Golubića je obavijen velom tajni i legende što su se miješale sa realnošću, pa neki tvrde da je jako teško odvojiti ono šta govore legenda a šta stvarnost, jer, neki detalji gledani iz ugla običnog smrtnika, izgledaju nevjerovatno.
Mustafa Golubić je rođen 1894. godine u Stocu. Ovaj Hercegovac je još u djetinjstvu pokazao da se izdvaja, da je drugačiji, da ****lji i pametniji, pa ga kao najboljeg đaka stolačka vlast šalje u Sarajevo da pohađa Gimnaziju. Tu je bio do petog razreda, a onda prelazi u Beograd.
Početkom 20. stoljeća utjecaj Beograda na Bosnu, pa i Hercegovinu, je bio značajan, što je značilo da će znatan broj mladih glava biti zadojeno idejama što su stizale iz srpske prijestolnice, te ni malo ne čudi odluka mladog Muje da ode u Beograd.
Onako bistar, Mustafa se u Beogradu osjećao kao riba u vodi, da bi 1912. hrabro uletio i u Prvi balkanski rat iz kojeg je, onako mlad, izašao kao narednik srpske vojske noseći na grudima orden "Obilića" za pokazanu hrabrost.
Ono što je osnovna karakteristika Golubovićeva karaktera je njegova želja da ga sudbina ne vodi kroz život, nego da on sam bude kreator svoje sudbine, uvijek je tražio šansu izbora i mogućnost opredjeljenja, što ga je najčešće dovodilo u situaciju da bude u centru, ili bar u blizini, svih društvenih dešavanja tog vremena. To mu je donijelo i poznanstvo sa generalom Dragutinom Dimitrijevićem (koji je bio poznatiji pod nadimkom APIS) osnivačem i vođom čuvene kontroverzne organizacije "Crna ruka", što se, na svoj način, borila protiv vladajuće dinastije Obrenovića sa Aleksandrom na čelu.
Zbog svega toga nisam bio ni malo začuđen kad sam našao podatke da je Mustafa Golubić imao značajnu ulogu i u organizaciji "Mlada Bosna", ona ista što je nagovorila mladog i naivnog Gavru Principa da upuca austro-ugarskog prijetolonasljednika Ferdinanda i ženu mu Sofiju u pola Sarajeva.
Onda je, bezbeli, nastala ona frka sa Prvim svjetskim ratom, u tijeku koga je Mustafa na nagovor svog mentora Apisa otišao u Rusiju i odatle se vratio sa 1.000 momaka dobrovoljaca koji su došli da se bore kao srpski vojnici.
Kad je ono nastala bježanija srpske vojske i lomatanje po albanskim bespućima do Grčke, odmah po dolasku u Grčku Obrenovići su skontali da je Apis pretjerao sa svojim aktivnostima protiv vladara, te ga uhapsili. Na suđenju je Mustafa pozvan da svjedoči protiv Apisa, ali Hercegovac je smatrao da bi to bio njegov moralni sunovrat, pa je odbio da svjedoči protiv Apisa. Epilog je bio prema očekivanju, Apis je strijeljan, a njegov poštovalac je najuren iz vojske.
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.