Prikazi cijelu temu
12.11.2018 11:23
12.11.2018 11:23
Predmet:kuda sa najlonskim kesama
Najlakše je riješiti se otpada tako da ga se pojede. Ali tko da jede polietilenske vrećice? Evo tog čudnog stvora: zove se veliki voskov moljac - i odavno je (po zlu) poznat pčelarima.
Odgovor na pitanje zašto polietilen ne trune za kemičara je jednostavan da jednostavniji ne može biti: zato što se je polietilen alkan, ili po starovički parafin – riječ koja dolazi od latinskog parum – premalo, nedovoljno i affinis – afinitet – što ukazuje na njegovu izuzetnu kemijsku stabilnost, koja se očituje, između ostalog, i u otpornosti prema kemikalijama (posebice kiselinama i lužinama).
Pitanje za biologa još je lakše. Ugljikovodici, a posebice rečeni parafini (alkani) su u prirodni rijetkost, pa nema potrebe (ili bolje rečeno evolucijskog pritiska) da se razvije metabolizam koji bi ih razgrađivao. Drugim riječima, ne postoji metabolitički put za cijepanje veze C-C ako se u njezinoj blizini ne nalazi ništa drugo osim vodika. Ali priroda nam još nije (ni približno) otkrila sve svoje tajne…
Takvi organizmi doista postoje, takvi koji se hrane zasićenim ugljikovodicima, poput plijesni Penicillium simplicissimum ili bakterije Nocardia asteroides. No ti organizmi, kako vidimo, pripadaju carstvu mikroba – a mikrobi jedu sve. Krave i drugi preživači mogu se hraniti slamom zahvaljujući bakterijama koje u buragu razgrađuju celulozu. Nama to nije dato.
No dato je kukcima. Riječ je naime o tome da su se u potrazi za organizmima koji bi nam mogli pomoći u zbrinjavanju, tj. razgradnji plastičnog otpada, znanstvenici sjetili voska i životinje, kukca koji se njime hrani. Riječ je o ličinki velikog voskova moljca, punim imenom Galleria mellonella. On zadaje brigu pčelarima i to ne bez razloga. „Dok odrasli leptiri ne čine štete na saću, ženka može u tijeku jedne noći položiti od 400-1.800 jajašaca koja polaže u grupama od 100-200 komada“, piše na internetskoj stranici namijenjenoj pčelarima. Iz tih će se jajašaca izleći ličinke, koje će pojesti sav vosak. Zašto?
Za cijeli clanak kliknite na >LINK<
Najlakše je riješiti se otpada tako da ga se pojede. Ali tko da jede polietilenske vrećice? Evo tog čudnog stvora: zove se veliki voskov moljac - i odavno je (po zlu) poznat pčelarima.
Odgovor na pitanje zašto polietilen ne trune za kemičara je jednostavan da jednostavniji ne može biti: zato što se je polietilen alkan, ili po starovički parafin – riječ koja dolazi od latinskog parum – premalo, nedovoljno i affinis – afinitet – što ukazuje na njegovu izuzetnu kemijsku stabilnost, koja se očituje, između ostalog, i u otpornosti prema kemikalijama (posebice kiselinama i lužinama).
Pitanje za biologa još je lakše. Ugljikovodici, a posebice rečeni parafini (alkani) su u prirodni rijetkost, pa nema potrebe (ili bolje rečeno evolucijskog pritiska) da se razvije metabolizam koji bi ih razgrađivao. Drugim riječima, ne postoji metabolitički put za cijepanje veze C-C ako se u njezinoj blizini ne nalazi ništa drugo osim vodika. Ali priroda nam još nije (ni približno) otkrila sve svoje tajne…
Takvi organizmi doista postoje, takvi koji se hrane zasićenim ugljikovodicima, poput plijesni Penicillium simplicissimum ili bakterije Nocardia asteroides. No ti organizmi, kako vidimo, pripadaju carstvu mikroba – a mikrobi jedu sve. Krave i drugi preživači mogu se hraniti slamom zahvaljujući bakterijama koje u buragu razgrađuju celulozu. Nama to nije dato.
No dato je kukcima. Riječ je naime o tome da su se u potrazi za organizmima koji bi nam mogli pomoći u zbrinjavanju, tj. razgradnji plastičnog otpada, znanstvenici sjetili voska i životinje, kukca koji se njime hrani. Riječ je o ličinki velikog voskova moljca, punim imenom Galleria mellonella. On zadaje brigu pčelarima i to ne bez razloga. „Dok odrasli leptiri ne čine štete na saću, ženka može u tijeku jedne noći položiti od 400-1.800 jajašaca koja polaže u grupama od 100-200 komada“, piše na internetskoj stranici namijenjenoj pčelarima. Iz tih će se jajašaca izleći ličinke, koje će pojesti sav vosak. Zašto?
Za cijeli clanak kliknite na >LINK<
zivot je moja domovina.