Prikazi cijelu temu
09.01.2019 14:53
09.01.2019 14:53
Predmet:Humanitarne akcije-paravan za prevare
Nisu sve humanitarne akcije začete u mučnoj i teškoj borbi za život djeteta ili pojedinca.
Tata Slaven.
Dao je otkaz da bi se brinuo za svog autističnog sina. Osnovao je udrugu kako bi okupljao roditelje djece s poteškoćama te im omogućio primanje takozvane senzorne terapije. Počeo je pisati blog o svom sinu Viti i svoju kuću je pretvorio u dom za djecu koja trebaju terapiju, a nemaju smještaj. Ganuti pričom o hrabrosti ovog tate, ljudi su počeli uplaćivati donacije na račun udruge. Nakon samo dva mjeseca pojavile su se prve sumnje. Slaven Vujić, ili tata Slaven, ostajao je dužan terapeutima, promijenio je cijene tretmana, poskupio ih, duplo je naplaćivao preglede... Nakon godinu dana ispostavilo se da je na računu imao skupljenih gotovo milijun kuna. No on je trošio taj novac u trgovinama, prebacio dio na svoj zaštićeni račun, drugi dio na ovršeni, ispisivao si je preko prijatelja lažne račune. Većinu doniranog novca je potrošio. Ono što se zadnje o njemu zna jest da je u Londonu, napisao je nekoliko knjiga i radi kao konzultant.
Mladi tata Robert, koji je prebolio rak testisa, ali je navodno sad obolio od leukemije, sakupljao je novac da bi mogao ići liječiti se u Tursku, jer u Hrvatskoj, kako je tvrdio, za njega nema pomoći. Mnogi su mu uplatili novac. Po društvenim mrežama širile su se njegove slike s malim sinom i vapaj za pomoći. Čak je i plakao pred kamerama i aparatima. I za njega se sakupilo pola milijuna kuna. No, on na kraju nije posjedovao niti jedan dokaz da ****lestan, niti jedan nalaz, liječničko mišljenje. Liječnica za koju je rekao da ga je liječila nikad nije čula za njega. Nakon što je ova priča eskalirala i kad se otkrilo da bi sve mogla biti još jedna prevara, Robert je "nestao". Navodno je otišao u Tursku, iz koje se vratio nedavno, no ni s kim ne želi komunicirati.
Tijana Jurić je imala samo 15 godina kada je u noći između 25. i 26. srpnja 2014. oteta i ubijena u blizini sela Bajmok, u Vojvodini. Posljednji put je viđena 25 minuta poslije ponoći, a njeno tijelo je poslije 12 dana policijske potrage nađeno na smetlištu u naselju Čonoplja. Djevojčicu je ubio mesar iz Surčina. Otac Tijane Jurić kasnije je osnovao fond koji skuplja novce da bi se spriječili slični zločini u budućnosti i da bi se poboljšala sigurnost djece u Srbiji. Otac male Tijane Jurić danas vodi tu zakladu i prodaje majice s likom ubijene djevojčice. No upozoravaju nas sugovornici da on sad upravlja golemim sredstvima iz te zaklade, iako je u ožujku 2011. osuđen na godinu dana zatvora kad je iz podzemnog rezervoara benzinske pumpe na kojoj je radio nestalo 30.000 litara goriva, a šteta procijenjena na 22.000 eura. Jurić je priznao krađu, navodeći da je naftu preprodao jer je zapao u kockarske dugove, te da je razveden. Nakon što ga je sud proglasio krivim, Jurić je otišao u Belgiju, ali se vratio kad mu je nestala kći. Kaznu je odslužio dvije godine nakon tragedije, u kućnom pritvoru s nanogicom. Iako ima završenu trogodišnju srednju školu, a po zanimanju je trgovac, postao je menadžer u tvrtki koja se bavi prodajom softvera za bankarski sektor Jiway software, a kompaniji je na čelu Belgijac. Nagađa se i da njegovo poznanstvo s Belgijcem potječe iz vremena njegova bijega u Belgiju.
Ljudi su po prirodi empatični i humani i vole pomagati, no pojedinci koji to koriste su strašni zločinci. Nema gore stvari od prevariti nekoga računajući na njegovu humanost. Time nisu nanijeli štetu samo nekome tko pomaže, nego i svima onima kojima će u budućnosti trebati pomoć, a ljudi više neće imati povjerenja i neće htjeti pomagati. Naime, ako ste se opekli jednom, onda se pitate zašto biste dali svoj novac da se temeljem toga bogati neki lopov. Laganje o bolesti, potrebi ili drugim teškim životnim okolnostima samo kako bi se pribavila imovina najgori je oblik laži. No problem je što se to ne sankcionira dovoljno javno i dovoljno brzo. I to je razlog zašto ljudi gube povjerenje. To je odraz nereda i nerada u našem društvu.
Nisu sve humanitarne akcije začete u mučnoj i teškoj borbi za život djeteta ili pojedinca.
Tata Slaven.
Dao je otkaz da bi se brinuo za svog autističnog sina. Osnovao je udrugu kako bi okupljao roditelje djece s poteškoćama te im omogućio primanje takozvane senzorne terapije. Počeo je pisati blog o svom sinu Viti i svoju kuću je pretvorio u dom za djecu koja trebaju terapiju, a nemaju smještaj. Ganuti pričom o hrabrosti ovog tate, ljudi su počeli uplaćivati donacije na račun udruge. Nakon samo dva mjeseca pojavile su se prve sumnje. Slaven Vujić, ili tata Slaven, ostajao je dužan terapeutima, promijenio je cijene tretmana, poskupio ih, duplo je naplaćivao preglede... Nakon godinu dana ispostavilo se da je na računu imao skupljenih gotovo milijun kuna. No on je trošio taj novac u trgovinama, prebacio dio na svoj zaštićeni račun, drugi dio na ovršeni, ispisivao si je preko prijatelja lažne račune. Većinu doniranog novca je potrošio. Ono što se zadnje o njemu zna jest da je u Londonu, napisao je nekoliko knjiga i radi kao konzultant.
Mladi tata Robert, koji je prebolio rak testisa, ali je navodno sad obolio od leukemije, sakupljao je novac da bi mogao ići liječiti se u Tursku, jer u Hrvatskoj, kako je tvrdio, za njega nema pomoći. Mnogi su mu uplatili novac. Po društvenim mrežama širile su se njegove slike s malim sinom i vapaj za pomoći. Čak je i plakao pred kamerama i aparatima. I za njega se sakupilo pola milijuna kuna. No, on na kraju nije posjedovao niti jedan dokaz da ****lestan, niti jedan nalaz, liječničko mišljenje. Liječnica za koju je rekao da ga je liječila nikad nije čula za njega. Nakon što je ova priča eskalirala i kad se otkrilo da bi sve mogla biti još jedna prevara, Robert je "nestao". Navodno je otišao u Tursku, iz koje se vratio nedavno, no ni s kim ne želi komunicirati.
Tijana Jurić je imala samo 15 godina kada je u noći između 25. i 26. srpnja 2014. oteta i ubijena u blizini sela Bajmok, u Vojvodini. Posljednji put je viđena 25 minuta poslije ponoći, a njeno tijelo je poslije 12 dana policijske potrage nađeno na smetlištu u naselju Čonoplja. Djevojčicu je ubio mesar iz Surčina. Otac Tijane Jurić kasnije je osnovao fond koji skuplja novce da bi se spriječili slični zločini u budućnosti i da bi se poboljšala sigurnost djece u Srbiji. Otac male Tijane Jurić danas vodi tu zakladu i prodaje majice s likom ubijene djevojčice. No upozoravaju nas sugovornici da on sad upravlja golemim sredstvima iz te zaklade, iako je u ožujku 2011. osuđen na godinu dana zatvora kad je iz podzemnog rezervoara benzinske pumpe na kojoj je radio nestalo 30.000 litara goriva, a šteta procijenjena na 22.000 eura. Jurić je priznao krađu, navodeći da je naftu preprodao jer je zapao u kockarske dugove, te da je razveden. Nakon što ga je sud proglasio krivim, Jurić je otišao u Belgiju, ali se vratio kad mu je nestala kći. Kaznu je odslužio dvije godine nakon tragedije, u kućnom pritvoru s nanogicom. Iako ima završenu trogodišnju srednju školu, a po zanimanju je trgovac, postao je menadžer u tvrtki koja se bavi prodajom softvera za bankarski sektor Jiway software, a kompaniji je na čelu Belgijac. Nagađa se i da njegovo poznanstvo s Belgijcem potječe iz vremena njegova bijega u Belgiju.
Ljudi su po prirodi empatični i humani i vole pomagati, no pojedinci koji to koriste su strašni zločinci. Nema gore stvari od prevariti nekoga računajući na njegovu humanost. Time nisu nanijeli štetu samo nekome tko pomaže, nego i svima onima kojima će u budućnosti trebati pomoć, a ljudi više neće imati povjerenja i neće htjeti pomagati. Naime, ako ste se opekli jednom, onda se pitate zašto biste dali svoj novac da se temeljem toga bogati neki lopov. Laganje o bolesti, potrebi ili drugim teškim životnim okolnostima samo kako bi se pribavila imovina najgori je oblik laži. No problem je što se to ne sankcionira dovoljno javno i dovoljno brzo. I to je razlog zašto ljudi gube povjerenje. To je odraz nereda i nerada u našem društvu.
zivot je moja domovina.