Prikazi cijelu temu
16.07.2011 11:04
16.07.2011 11:04
Predmet:Gadafi ubija
Mediji stvarno znaju vrijeđati inteligenciju. Možda nije na nekome tko u mediju radi da o tome zbori i piše, ali što ćemo kad je tako.
Čudne se stvari, naime, posljednjih dana zbivaju u Libiji. Izgleda da svi pucaju, a samo Gadafi ubija. U utorak smo obaviješteni kako su saveznici nastavili bombardiranje ciljeva u Libiji, a Gadafijeve su snage u gradu Misrati ubile 40 ljudi. Sljedećeg su dana, kazuju medijska izvješća, saveznička bombardiranja nastavljena, a Gadadijevi ljudi, dapače snajperisti, ubili su u Misrati 16 ljudi.
Istodobno su i pobunjenici mjestimično uspjeli odbaciti Gadafijeve snage, ali nije znano ništa o žrtvama tog odbacivanja.
Stvari, dakle, stoje ovako: saveznici bombardiraju, pogađaju, uništavaju ciljeve, ali više nikoga ne ubijaju.
To s ubijanjem omaklo im se na samom početku, kad je pobijeno pedesetak Libijaca, ali reklo bi se da se više neće ponoviti, a ako se ponovi mi za to ne bismo trebali znati.
Zanimljivo je primijetiti da saveznički bombarderi pogađaju i uništavaju Gadafijeve tenkove, ali izgleda da su to sve tenkovi bez posada. Naravno, postoji mogućnost, nije velika, tek da ju registriramo, da posade tenkova bivaju unaprijed obaviještene da će baš njihovi tenkovi biti pogođeni, pa se dečki na vrijeme evakuiraju.
Gadafijeve snage koje napadaju Misratu ubijaju, ali izgleda samo civile, pa i nije najjasnije vode li se ikakve borbe oko tog libijskog grada ili je riječ isključivo o zločinu protiv civilnog stanovništva. U svakom slučaju pukovnikove pristalice ratuju, ali ne ginu. Pobunjenici su mjestimice uspjeli potisnuti gadafijevce, ali iz izvještaja bi se dalo zaključiti da su to bile beskrvne borbe.
Saveznici moraju paziti na javno mnijenje u svojim državama koje ionako ima problema shvatiti zašto njihovi dečki bombardiraju Libiju, pa im ne trebaju još i dodatni problemi prouzročeni time što bi kakvom bombom ili raketom mogli nekoga, recimo civila, ubiti.
Kad se sve zbroji i oduzme jedini mrtvi koji se brojčano navode su oni koji ginu od Gadafijevog metka ili granate. No, za to si je kriv pukovnik sam. Prošlih je desetljeća napravio manje-više sve ne bi li izgradio grozan imidž na zapadu i u zapadnim medijima, pa sad nema druge nego da to kusa.
Pobunjenici su nova nada, tvrde da žele demokraciju, protiv su omrznutog tiranina, pa valjda nema razloga da se početak njihove moguće krasne karijere opterećuje leševima.
No, nije to jedina poteškoća s libijskim zbivanjima posljednjih dana. Saveznici su naime pokrenuli operaciju koju su nazvali "Odisejeve zora".
Istina, baš nije do kraja razvidno tko i kako vodi tu operaciju. Isprva su, u fazi političke pripreme sve konce u svojim rukama držali Francuzi, tako je barem izgledalo. Zatim su upravljanje tim koncima preuzeli Ameriknaci, da bi Obama nakon nekoliko dana rekao da će konce prepustiti nekome drugome.
Sam naziv, "Odisejeve zora", vrlo je nezgodan. Odisej jest bio lukav čovjek, ali ga se pamti prije svega kao gotovo vječno potucalo koje nakon Trojanskog rata nikako da se vrati kući, nešto poput antičke varijante ukletog Holandeza.
Imao je najbolju namjeru vratiti se na Itaku svojoj Penelopi, ali uvijek bi mu iskrsnuo kakav novi problem koji bi cilj njegova pothvata - pristajanje u luci Itake - činio neizvjesnim.
Sudeći po nazivu operacije ovo je tek početak dugog lutanja saveznika.
Mediji stvarno znaju vrijeđati inteligenciju. Možda nije na nekome tko u mediju radi da o tome zbori i piše, ali što ćemo kad je tako.
Čudne se stvari, naime, posljednjih dana zbivaju u Libiji. Izgleda da svi pucaju, a samo Gadafi ubija. U utorak smo obaviješteni kako su saveznici nastavili bombardiranje ciljeva u Libiji, a Gadafijeve su snage u gradu Misrati ubile 40 ljudi. Sljedećeg su dana, kazuju medijska izvješća, saveznička bombardiranja nastavljena, a Gadadijevi ljudi, dapače snajperisti, ubili su u Misrati 16 ljudi.
Istodobno su i pobunjenici mjestimično uspjeli odbaciti Gadafijeve snage, ali nije znano ništa o žrtvama tog odbacivanja.
Stvari, dakle, stoje ovako: saveznici bombardiraju, pogađaju, uništavaju ciljeve, ali više nikoga ne ubijaju.
To s ubijanjem omaklo im se na samom početku, kad je pobijeno pedesetak Libijaca, ali reklo bi se da se više neće ponoviti, a ako se ponovi mi za to ne bismo trebali znati.
Zanimljivo je primijetiti da saveznički bombarderi pogađaju i uništavaju Gadafijeve tenkove, ali izgleda da su to sve tenkovi bez posada. Naravno, postoji mogućnost, nije velika, tek da ju registriramo, da posade tenkova bivaju unaprijed obaviještene da će baš njihovi tenkovi biti pogođeni, pa se dečki na vrijeme evakuiraju.
Gadafijeve snage koje napadaju Misratu ubijaju, ali izgleda samo civile, pa i nije najjasnije vode li se ikakve borbe oko tog libijskog grada ili je riječ isključivo o zločinu protiv civilnog stanovništva. U svakom slučaju pukovnikove pristalice ratuju, ali ne ginu. Pobunjenici su mjestimice uspjeli potisnuti gadafijevce, ali iz izvještaja bi se dalo zaključiti da su to bile beskrvne borbe.
Saveznici moraju paziti na javno mnijenje u svojim državama koje ionako ima problema shvatiti zašto njihovi dečki bombardiraju Libiju, pa im ne trebaju još i dodatni problemi prouzročeni time što bi kakvom bombom ili raketom mogli nekoga, recimo civila, ubiti.
Kad se sve zbroji i oduzme jedini mrtvi koji se brojčano navode su oni koji ginu od Gadafijevog metka ili granate. No, za to si je kriv pukovnik sam. Prošlih je desetljeća napravio manje-više sve ne bi li izgradio grozan imidž na zapadu i u zapadnim medijima, pa sad nema druge nego da to kusa.
Pobunjenici su nova nada, tvrde da žele demokraciju, protiv su omrznutog tiranina, pa valjda nema razloga da se početak njihove moguće krasne karijere opterećuje leševima.
No, nije to jedina poteškoća s libijskim zbivanjima posljednjih dana. Saveznici su naime pokrenuli operaciju koju su nazvali "Odisejeve zora".
Istina, baš nije do kraja razvidno tko i kako vodi tu operaciju. Isprva su, u fazi političke pripreme sve konce u svojim rukama držali Francuzi, tako je barem izgledalo. Zatim su upravljanje tim koncima preuzeli Ameriknaci, da bi Obama nakon nekoliko dana rekao da će konce prepustiti nekome drugome.
Sam naziv, "Odisejeve zora", vrlo je nezgodan. Odisej jest bio lukav čovjek, ali ga se pamti prije svega kao gotovo vječno potucalo koje nakon Trojanskog rata nikako da se vrati kući, nešto poput antičke varijante ukletog Holandeza.
Imao je najbolju namjeru vratiti se na Itaku svojoj Penelopi, ali uvijek bi mu iskrsnuo kakav novi problem koji bi cilj njegova pothvata - pristajanje u luci Itake - činio neizvjesnim.
Sudeći po nazivu operacije ovo je tek početak dugog lutanja saveznika.
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.