Prikazi cijelu temu 29.09.2011 11:46
zxz Van mreze
Administrator
Registrovan od:03.02.2009
Lokacija:Tuzla


Predmet:Udaljenost među zvijezdama
Krauss, međutim, ističe da je Hubble u svoje vrijeme imao problema s preciznim mjerenjem udaljenosti zvijezda, tako da njegovi izračuni starosti svemira nisu
NASA
Eksplozija supernove u galaksiji NGC 4526
odgovarali poznatim znanstvenim činjenicama – ispalo je, naime, da je svemir mlađi od Zemlje.

No nakon što su astronomi shvatili da se kao 'standardne svijeće' (jedinice snage sjaja) mogu koristiti prilično postojane jačine sjaja eksplozija određenih zvijezda - supernova - odnosno jačina prividnog sjaja njihovih eksplozija koju registriramo na Zemlji (snaga svjetla pada s udaljenosti te ono do nas sa zvijezde stiže oslabljeno proporcionalno kvadratu razdaljine), Hubbleovi su proračuni postali mnogo precizniji. Dakle, imali smo očekivanu snagu sjaja eksplozije supernove i jačinu prividnog sjaja na Zemlji koja se smanjila zbog udaljenosti – mogli smo precizno izračunati udaljenost te zvijezde.

'Iako se eksplozije zvijezda događaju rijetko, svemir je tako veliko mjesto s tolikim mnoštvom galaksija da se na jednom malenom dijelu neba veličine novčića u samo jednoj noći može vidjeti desetak eksplozija supernova. Svemir je toliko golem i star da se u njemu rijetke stvari događaju stalno, uključujući i život', kaže Krauss.

Govoreći o supernovama, on radi malu digresiju i ističe da su naša tijela sazdana od atoma – ugljika, kisika, dušika i drugih elemenata bitnih za evoluciju - koji su nastali upravo u tim umirućim zvijezdama. 'Neki atomi vaše lijeve ruke potječu s jedne zvijezde, a neki iz vaše desne ruke s neke druge zvijezde... To je najpoetičnija stvar koju znam u fizici, da smo svi mi svemirska prašina. I zato zaboravite Isusa, zvijezde su umrle da bismo mi mogli živjeti', kaže Krauss.

Zahvaljujući ranije spomenutim preciznim mjerenjima udaljenosti zvijezda i na temelju Hubbleova zakona, konačno je pouzdano utvrđena i starost svemira – odnosno trenutak u kojem se dogodio Veliki prasak – prije 13,72 milijarde godina. 'Zapanjujuće je da danas to možemo reći precizno i sa sigurnošću, uz potporu znanstvenih činjenica', kaže Krauss.

U kakvom svemiru živimo?

U nastavku predavanja ponovno se vraća Einsteinovoj jednadžbi o zakrivljenosti svemira i kozmološkoj konstanti koje se genijalni fizičar htio riješiti. 'Problem je što se te konstante ne možemo tako lako riješiti', kaže Krauss i objašnjava da se ona u toj jednadžbi (zakrivljenost – kozmološka konstanta = energija), kada se prebaci s lijeve na desnu stranu jednadžbe, od geometrijske veličine mijenja u doprinos energiji, odnosno momentu svemira (zakrivljenost = energija + kozmološka konstanta). A energiju čega ona predstavlja?

'Ničega. Kada kažem ničega, mislim doslovno ničega. Ako uzmete prazan prostor i ispraznite sve iz njega, sve čestice i zračenje, ako to ništa ima neku težinu, onda ona doprinosi ovoj jednadžbi', kaže Krauss najavljujući tumačenje tamne energije.

Ništa u kvantnoj fizici nije ništa

'U današnjoj fizici, zbog kvantne mehanike i teorije relativnosti na subatomskim razinama, ništa više nije ništa. To 'ništa' je kipuća juha virtualnih čestica koje se javljaju i nestaju u tako kratkom vremenu da ih ne možemo zabilježiti... Izravno ih ne možemo izmjeriti, ali možemo neizravno', kaže Krauss i potom predstavlja računalnu animaciju – simulaciju koja zorno pokazuje kako tzv. prazan prostor unutar protona uopće ne izgleda prazno, već kao masa koja kipti. Danas znamo da najveći dio mase protona - oko 90 posto - zapravo dolazi upravo iz tog praznog prostora. Drugim riječima, 90 posto mase našeg tijela i svega što nas okružuje dolazi iz tog praznog prostora. Međutim, kada na temelju te spoznaje pokušamo izračunati masu svega u svemiru, ispada da je ona neshvatljivo mnogo puta veća nego sva poznata masa i energija u svemiru, što je dosad najgore predviđanje u fizici. Kada bi to bilo istina, nas više ne bi bilo. Znanstvenici stoga to nisu ni spominjali. Zapravo su znali da je ispravan odgovor nula... Znali su i da bi ta nula trebala nastati iz neke simetrije koja bi poništila ovaj golemi broj. No trebalo im je vremena da to otkriju i dokažu empirijski', ističe Krauss.

Trebalo je, dakle, izvagati cijeli svemir. U tom kontekstu trebalo je otkriti u koji od tri moguća modela svemira – otvoreni, zatvoreni i ravan - pripada ovaj u kojem živimo. Otvoreni bi se širio zauvijek, zatvoreni bi se
Podrška samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.