Centar za edukaciju-BiH

Predmet:Moje pjesme, moji snovi....

---

I biće bolje nekog petka
kada se umotamo u mjesečinu,
drobeći granutne kolutove,
i kada želje i riječi minu;
Krenut ćemo sa bičem u ruci
I išibat ćemo pomračinu.

I biće bolje nekog petka,
subote drolje,
neke pijane srijede,
nekog mamurnog pondeljka, kada i
sasvim obični ljudi vrijede.

Dosta je bilo saharskog cuga,
pljujem na obloge od rakije.
To je neko čudno i teško vrijeme
kafanskog štimunga,
nekog čudnog straha,
podzemnih rijeka.
Odljepljesmo se od kafane,
u nekom plavom nesedlanom jutru
ždrejbica bijela samo na nas čeka.

A sve što se stvara, ruši se i lomi;
pucaju brane čelične volje, a nas
Još uvijek miluju riječi; biće bolje..

Da, i biće bolje nekog petka,
subote drolje, pijane srijede,
Nekog mamurnog ponedeljka,
kada i sasvim obični ljudi vrijede...

Predmet:Re: Moje pjesme, moji snovi....

---

Bože, ostani s nama,
Jer skoro ce vecer,
Dan se primice kraju,
Ostani s nama Bože!

U predvecerje ovo,
Predvecerje života,
U predvecerje svijeta,
Ostani s nama!

Svojom milošcu i dobrotom,
Svojom rijecju,
Svojom utjehom i blagoslovom,
Ostani s nama!

Kada se spusti
Noc neizvjesnosti,
Noc stiske,
Neimaštine i potrebe,
Osamljenosti i napuštenosti,
Bolesti i jada, gorcine,
Ostani s nama Bože!

I s našim dragima,
Velikim i malima,
S bliskim i dalekima,
Zdravim i bolesnima,
Radosnima i tužnima,
Sa svima koji su skršena srca!

Ostani s nama,
I sa svima vjernima,
Svima nevjernima,
Ti uvijek budi tu...

Predmet:Re: Moje pjesme, moji snovi....

---

Samoće nam svima treba,
nedirnutog tihog mira,
u tišini male sobe,
gitara što tiho svira.

Svi žudimo nepoznato,
put plavetni, put visina,
poslje svega svima treba;
mir nedirnut i tišina.

Ja plovim kroz tihe noći,
puna predivne, slatke tuge,
čudno žare mi se oči
kroz godine ove duge.

Svojim srcem ja ceh palćam
u sumraku prošlih želja,
i samoj se sebi vraćam,
tiho i bez prijatelja.

Samoće nam svima treba,
one čiste nama drage;
da bljesnemo poput zore,
da skupimo nove snage.

Da krenemo magistralum,
put vreve što gazi ruši,
sa tišinom u očima,
sa mirom u toploj duši...

Predmet:Re: Moje pjesme, moji snovi....

---

Blagoslov si mog života.
I uvijek se pitam
Jesam li dovoljno dobra prema tebi,
Jesam li jaki vjetar
A ti nježan cvijet...
Jesam li dovoljno smanjila ritam i brzinu
Da ne povrijedim uspomenu na tebe...
Blagoslov si mog života.
I mrzim svoj oštri glas
I nestrpljivost suprotnu tvojoj blagosti
I mrzim svoju napadnost i brzopletost
I pitam se gušim li disanje
Latima tvojim
Zaklanjam li sunce,
Tamnim li tvoje nježne boje...
Blagoslov si mog života
I na prstima mi je hodati
Da ne probudim anđela
Što u tebi sniva
I pjevušiti mi je u tvoju cast
I čuvati mi ti je od zaborava
Štititi od svakog zla
Velikan, gordog...
...Moj dar s Neba,
Blagoslov mog života...

Predmet:Re: Moje pjesme, moji snovi....

---

Navrati ljubav
tiha i nenadana,
i ponese
naglo, ne pitajući.
Navrati ljubav
kada već misliš
da, to je bilo to
i nema više,
i onda se nečije oči
u tvoje utope,
u srcu sklope.
Onda se nečiji smijeh
iz tvoje duše smije
i pobjegneš u kut tamni
kao da se skrivača igraš,
jer ,,,ma zar meni da se desi
ne vjeruje djete da ima Djeda Mraz
i da upravo za ruku ga drži.
Ma zar meni da se desi
i onda ljubav kao povjetarac
nestašno se jurca
pronalazi te u svakom tvom
malom bunkeru
i izvuče te
obasja
i kaže:
ludo,,,tek vjeruj,
ludo,,,tek uživaj.
Ma navrati ljubav,
i kada ne znaš,
i kada je ne želiš
i s kim je čini ti se
nikada nisi htio
i pitaš se;
ma zar slijepo biće, ja hodih zemljom
pa na dodir ruke mi život cjeli bijaše,
a ne vidjeh.
I kao jabuka zrela
tek za tvoje ruke spremna
ja tu sam
uzeti ljubav,
što mi je na pretek daješ,
vratiti ti pažnje sve,
slatkim sokom što ga uzgoji
Ma navrati ljubav
i lupi te
nenadano
ušeta u život
razbuca ga
protrese
i novim suncem
obasja...