Bosna i Hercegovina



#31 28.01.2012-14:52
zxz Offline
Administrator
Registrovan/a od: 03.02.2009-16:22
Komentari: 9,507


Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,
Svaka cast za ovo.
Pozdrav
↑  ↓

#32 04.05.2012-14:41
Jasmin Offline
Moderator
Registrovan/a od: 04.02.2009-14:02
Komentari: 400


Ocjena: Ocjena:100 Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,

Danas je lako biti neprijatelj, al' je tesko biti prijatelj. Samo radi toga, ja, radim teske stvari!
↑  ↓

#33 25.05.2012-16:34
zxz Offline
Administrator
Registrovan/a od: 03.02.2009-16:22
Komentari: 9,507


Ocjena: Ocjena:100 Subject: Obilježen Dan mladosti
Tradicionalno obilježavamo ovaj datum, koji je proglašen Titovim rođendanom, iako je rođen 7. maja 1892. godine. Odlika ovog dana bila je poznata „Štafeta mladosti“, palica koja je svakog 25. maja dodjeljivana predsjedniku Titu“, rekao je Feni Nermin Cocalić, član FOM SDP-a, te dodao da poruka Dana mladosti ne važi samo za jedan dan 25. maj, već za svaki dan godine.

Štafeta mladosti uvedena je 1945 godine, a na Titovu inicijativu 1957. događaj je proglašen "Danom mladosti".

"Ovaj sveti dan se nikada kod normalnih ljudi ne smije zaboraviti. Simpatizeri Tita trebaju da čine savjest građana kako BiH, tako i ostalih zemalja na svijetu", rekao je Feni Adem Ledenko predsjednik Udruženja "Maršal Tito" Novi Grad Sarajevo.

Mišljenja je da su, nažalost, mnogi društveni slojevi današnjeg društva zaboravili šta je Dan mladosti i zato se, ističe, borimo da se mentalni sklop ljudi počne buditi dok nam definitivno ne bude kasno.

"Tito je bio naša moralna ličnost i obični čovjek, jer je odrastao u sirotinjskoj kući, koja je znala za pravdu i sigurnost. Raniji dani mladosti su bili svetinja dobrote humanizma, socijalne pravde, ljudskih prava i ljepote života mladosti", kaže Ledenko.

Član Društva "Josip Broz Tito" Marijan Čondrić zaključio je za Fenu da nikada u svijetu neće biti mira kao što je bilo za vrijeme druga Tita, a posebno kod nas.
Pozdrav
↑  ↓

#34 10.02.2015-12:51
Avko Offline
Administrator
Registrovan/a od: 28.05.2014-09:21
Komentari: 2,796


Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,
bio sam klinjo u doba juge pa sto se tice politike u to vrijeme nista neznam. Sjecam se nekih igri iz djetinjstva i znam da je cesta bila forum, fejsbuk i čat.
evo par slikica stvari iz djecjih dana


Op, op, opa,
dolazi Evropa
Sa'ce da nas biju sile
svjetske milicije
Newton laže! Lake padaju brže!
↑  ↓

#35 10.02.2015-18:15
Gjoreski Offline
Super Moderator
Registrovan/a od: 02.02.2009-22:24
Komentari: 1,353


Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,
hahaha ova mi se svigaa , veke sum zaboravil na nekoi od ovie nesta .
Steta jas ne stanav pioner.
↑  ↓

#36 09.03.2015-20:58
Jasmin Offline
Moderator
Registrovan/a od: 04.02.2009-14:02
Komentari: 400


Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,
Sećanja.com - mladost u Jugoslaviji šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih jako emotivno uradjen video
Danas je lako biti neprijatelj, al' je tesko biti prijatelj. Samo radi toga, ja, radim teske stvari!
↑  ↓

#37 09.03.2015-21:01
Jasmin Offline
Moderator
Registrovan/a od: 04.02.2009-14:02
Komentari: 400


Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,
VIDEO POSVECEN SVIMA KOJI SU 1970-IH I 1980-IH ODRASTALI U JUGOSLAVIJI
Danas je lako biti neprijatelj, al' je tesko biti prijatelj. Samo radi toga, ja, radim teske stvari!
↑  ↓

#38 13.01.2016-21:59
zxz Offline
Administrator
Registrovan/a od: 03.02.2009-16:22
Komentari: 9,507


Subject: Citati Josipa Broza Tita.
Citati Josipa Broza Tita.

* Ljude treba pustiti pa neka ako hoće budu nacionalno neopredijeljeni građani Jugoslavije. Neka taj čovjek bude Bosanac, Hercegovac. Vani vas i ne zovu drugačije nego imenom Bosanac, pa bio to Musliman, Srbin ili Hrvat.

* Dođe maca na vratanca.

* Imati kruha, i imati to što je potrebno za svakidašnji život, znači biti potpuno nezavisan od svake pomoći sa strane

* Da bi bila osigurana egzistencija svakog državljanina, trebalo bi zasijati svaki pedalj

* Radimo kao da ćemo 100 godina živjeti, pripremamo se kao da će sutra rat.

* Mir je iznad svega i sve drugo mora biti potčinjeno tome.

* Uživam kad po lijepom sunčanom danu mogu prošetati kroz polja, kroz šume, pokraj rijeka, kad mogu neposredno sagledati intiman život prirode oko sebe. Prirodu treba voljeti, a divljač je njen sastavni dio; ona oživljava naše šume i polja i zato je treba čuvati. Ja vrlo često ne pucam i smatram da u lovu ne treba ići i težiti samo za rekordima, jer puno lovačko zadovoljstvo nije u tome, nego baš u samom boravku u prirodi, u promatranju, razmišljanju, odmoru.

* Mi moramo u Jugoslaviji, naprimjer pokazati da ne može biti manjine i većine. Socijalizam manjinu i većinu odbacuje. On traži ravnopravnost između manjine i većine, a onda nema ni većine ni manjine, nego ima samo jedan narod, proizvođač, radni čovjek, socijalistički čovjek.

* Radnička klasa je stub naše socijalističke države, radnička klasa svih nacionalnosti i u svim republikama ima ista gledišta i iste interese, i ona predstavlja cement koji učvršćuje i snaži našu socijalističku zajednicu.

* Mi smo more krvi prolili za bratstvo i jedinstvo naših naroda. E nećemo nikome dozvoliti da nas dira ili da nam ruje iznutra, da se ruši to bratstvo i jedinstvo.

* Prije će Sava uzbrdo poteći nego li će Hrvati imati svoju državu.

* Nemojmo se držati zakona kao pijan plota.

* Čuvajte mi bratstvo i jedinstvo kao zjenicu oka svoga.

* Puno radim pa nemam vremena da starim.

* Oblast je pri nas ljudska.

* Bratstvo i jedinstvo može postojati samo među onima koji su zbilja ravnopravni
Pratite Nezavisne.com i na Viberu!
Pozdrav
↑  ↓

#39 21.02.2017-21:08
Jasmin Offline
Moderator
Registrovan/a od: 04.02.2009-14:02
Komentari: 400


Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,

Danas je lako biti neprijatelj, al' je tesko biti prijatelj. Samo radi toga, ja, radim teske stvari!
↑  ↓

#40 21.02.2017-21:13
Jasmin Offline
Moderator
Registrovan/a od: 04.02.2009-14:02
Komentari: 400


Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,
Mladost u Jugoslaviji šezdesetih, sedamdesetih, osamdesetih...
Danas je lako biti neprijatelj, al' je tesko biti prijatelj. Samo radi toga, ja, radim teske stvari!
↑  ↓

#41 21.02.2017-21:26
Jasmin Offline
Moderator
Registrovan/a od: 04.02.2009-14:02
Komentari: 400


Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,
"DOK SUTJESKA VODA TEČE
UMRIJETI SAVA NEĆE.
I U DRINU DOK UVIRE
NE DA SAVI DA UMIRE..."



KOVAČEVIĆ (Blagoja) SAVA, rođen je 25. januara 1905. godine u Nudolu kod Grahova u Crnoj Gori. Djetinjstvo i mladost proveo je u rodnom kraju, gdje je završio i osnovu školu. Kao mladić radio je u šumskom preduzeću "Ombla" u Bijeloj gori, zatim u rudniku Trepča i u beogradskoj štampariji "Vreme". Odatle je zbog revolucionarnog rada protjeran u rodni kraj, gdje se zaposlio kao šumski i cestovni radnik.

Član KPJ postao je 1925. godine. Vršio je razne partijske funkcije, od pročelnika ćelije do člana PK KPJ za Crnu Goru. Idejno se formirao pod uticajem brata Nikole, poznatog revolucionara KPJ. Hapšen je više puta: u Grahovu, Nikšiću, Cetinju, Kosovskoj Mitrovici i Beogradu.

Učestvovao je kao dan OK KPJ za Nikšić u pripremama za julski ustanak 1941. godine. U jesen te godine imenovan je za komandanta Nikšićkog NOP odreda, koji je dejstvovao od Boke do Gacka i od Ostroga do Dubrovnika. Kao već proslavljeni ratnik, u aprilu 1942. godine, imenovan je za člana Glavnog štaba za Crnu Goru i Boku, a u maju za člana Vrhovnog štaba NOV i POJ. Za komandanta Pete crnogorske proleterske brigade postavljen je 12. juna 1942. godine, a u Petoj ofanzivi za komandanta Treće divizije.

Sava se najčešće nalazio u neposrednom jurišu, tamo "gdje smrt gori pred očima". Skakao je na neprijateljske tenkove ili "čapajevski na konju jurišao za neprijateljem". Poginuo je u proleterskom "U-r-a-a!" u najslavnijoj bici NOB, 13 juna 1943.

Za života je ušao u pjesmu i legendu, a slava mu je nadrasla vrijeme. Kao pukovnik po činu odlikovan je Ordenom Kutuzova. Za narodnog heroja proglašen je 6. jula 1943. godine
Danas je lako biti neprijatelj, al' je tesko biti prijatelj. Samo radi toga, ja, radim teske stvari!
↑  ↓

#42 21.02.2017-21:32
Jasmin Offline
Moderator
Registrovan/a od: 04.02.2009-14:02
Komentari: 400


Subject: Re: Bila jednom jedna zemlja na Balkanu,,,
I rodi mi se sin Mladen, sedmog aprila 1896. godine», zabilježi proto Simo Stojanović radostan trenutak. Tog dana, a već je imao dvije kćerke, rodi mu se prvo muško dijete. U čudno vrijeme. Jednu okupaciju, onu tursku, zamijenila je druga, ovaj put velika imperija Habzburga. I kao da je bilo suđeno, nasljednik, a i nesto mlađi brat Sreten nastaviše očevu borbu za najveće ideale, prosvjetnu autonomiju, nacionalno dostojanstvo, za slobodu.
Poslije osnovne škole, koju je završio u rodnom gradu, Mladen odlazi u Sarajevo gdje završava dva razreda gimnazije, a onda, da bi bio sa bratom Sretenom, nastavlja sedmi razred gimnazije u Tuzli. Gimnazija u Tuzli je u to vrijeme najjače uporište «mladobosanaca» pa se Mladen sreće s Tošom Ilićem, Radom Đuranovićem, Vasom Čubrilovićem. Od 1912.godine postaje članom tajne organizacije «Narodna odbrana», a onda prelazi u Beograd gdje upoznaje Gavrila Principa, Mustafu Golubića i Nedeljka Čabrinovića.
Atentat u Sarajevu poslužio je austrougarskim vlastima da pohapse sve sumnjive. Čitava grupa, njih 34 đaka tuzlanske gimnazije, našla se u zatvoru. Među dokazima koji su teretili Mladena bio je dnevnik majora Koste Todorovića sa komitskog kursa u Vranju i Prokuplju, kao i dopisnica koju mu je iz Beograda poslao brat Sreten da u Tuzli sačeka i ugosti Gavrila Princima i Boška Grabeža na putu u Sarajevo. Istraga u tuzlanskom zatvoru traje šest mjeseci, a on sa 18 godina, iako po tadašnjim zakonima maloljetan, dobija 16 godina zatvora. Iz zatvora u Banjoj Luci prebačen je sa Sretenom i grupom naprednih omladinaca, među kojima su Toša Ilić, Vasa Čubrilović, Kosta Hakman i drugi, u Bihać, u čuveni zatvor Kula. No, i to je bila usputna stanica jer slijedi zatvor u Zenici.



Pomilovanje je stiglo nakon dvije godine, a povratak u Prijedor pun trijumfa. No, za njega borba nije završena. Već sljedeće godine učestvuje u razoružavanju austorugarske vojske u Sremskoj Mitrovici, ističući se izuzetnom hrabrošću.
Kraj rata i želja da pomaže ljudima, ovaj put na drugi način, opredijeliće Mladena za studij medicine u Zagrebu. Nemiran duh, želja za učenjem, nakratko će ga odvesti u Beč, a onda se ponovo vraća u Zagreb gdje završava fakultet. Bio je izuzetno obrazovan, govorio je francuski, njemački, ruski, engleski i talijanski jezik. Stažirao je u Zakladnoj bolnici u Zagrebu, zatim bolnici na Koševu u Sarajevu. Godine 1928. odlazi u Pučišće na Braču, da kako kaže « liječi narod i da mu vida rane».
U Prijedor se vratio početkom 1929. godine, poslije očeve smrti, kako bi bio uz majku i svoj narod. Otvara ordinaciju u prizemlju porodične kuće, postaje narodni ljekar. «Sva sirotinja iz grada i sela dolazila je kod njega. Kada nije bilo novca za lijekove, on je plaćao, kada nije bilo pelena za novorođenče, on je kupovao.Pred kućom su stajali čitavi redovi kola, od Bihaća, Petrovca do Ključa», kaže Sreten u svojim «Sjećanjima». Nikad nikog nije odbio, druguje sa brojnim sugrađanima, osniva tenis klub, pješači po Kozari, druži se s željezničarima, drži predavanja rudarima u Ljubiji. Postaje jedna od najomiljenijh ličnosti grada, humanist kakvih je bilo malo. I nije čudo što njegov prijatelj iz studentskih dana, Gustav Krklec, jedne prilike reče: «Bio je to najdivniji mladić kojeg sam sreo. Mladen je bio čovjek kakvi će ljudi tek biti...»
Aktivno je pomagao štrajk rudara rudnika Ljubija, a prema nekim podacima 1940. godine primljen je u članstvo Komunističke partije.
Kao vojni ljekar početak rata dočekao je u Dalmaciji. Vraća se u svoj rodni grad gdje će ga ustaška vlast veoma brzo uhapsiti. No, Mladen je bio iznad njih, uspio je iskoristiti nesmotrenost stražara i pobjeći na Kozaru. Samo osam dana kasnije, na partijskom savjetovanju 25. jula 1941. godine u selu Orlovci, iznad Prijedora, doktoru Mladenu Stojanoviću povjerena je dužnost rukovodioca ustanka na Kozari. Njegovo iskustvo, zrelost i autoritet biće odlučujući da mu se svakim danom priključi sve veći broj ljudi. Oni su mu vjerovali, cijenili ga i poštovali.
Na neprijateljsku ofanzivu protiv partizanskih snaga na Kozari, Mladen je odgovorio 23. oktobra 1941. godine napadom na jako uporište u Podgradcima. Pod njegovim vođstvom partizanske snage,organizovane u Drugi krajiški NOP odred su, decembra iste godine, uništili jako neprijateljsko uporište na Mrakovici. Legenda o komandantu doktoru stigla je i do neprijatelja. Jedan od njih, izvjesni zapovjednik domobranskog zbornog područja, izvještavajući svoje nadređene, 24. decembra 1941.godine, kaže: «Doktor Mladen Stojanović iz Prijedora, koji je vođa pobunjenika u Kozari planini, istaknuti je komunista i cijeli njegov pokret je na komunističkoj osnovi, iako je privukao k sebi i priličan broj seljaka iz okolnih mjesta. Organizovao je oružanu snagu od oko 5.000 pušaka, sa oko 100 strojnica i 4 bacača mina. Kad vrši napadaje na neki dio naših snaga, prikupi najveći dio svojih snaga na tom mjestu i pred zoru iznenada napadaju sa svih strana. Kada zarobi izvjestan broj domobrana, redovito im drži komunističko-propagandni govor, ponudi ih hranom i cigaretama, previje im rane, ako ih imadu, i potom pusti kućama. Na taj način toliko utiče na moral vojnika da su ovi neupotrebljivi i ubuduće za akcije protiv pobunjenika.
On je najopasniji vođa pobunjenika, jer je najinteligentiji , predvodi najveću i najjaču grupu pobunjenika, vrlo je opasan, a napadaje priprema i izvodi sa puno sistema».
Početkom 1942. godine dr Mladen Stojanović odlazi u Podgrmeč kako bi učvstio partizanske snage, prenio iskustva svoga Drugog krajiškog odreda, koji je «najorganizovaniji i najsređeniji u Bosanskoj krajini:vojnički, politički i u svakom drugom pogledu». Neposredno iza toga, kao načelnik Operativnog štaba za Bosansku krajinu prešao sa kozarskom proleterskom četom je u centralnu Bosnu, da snagom svog autoriteta sačuva jedinstvo naroda u zajedničkoj borbi protiv neprijatelja. U sukobu s četnicima Mladen je ranjen, da bi nakon nekoliko dana ležanja u bolnici, aprila 1942. godine bio kukavički ubijen.
Kada je ubijen u Jošavci doktor Mladen je imao 46 godina i već je bio legenda. I ostao do danas. Kozarski partizanski odred tada je imao 3.500 dobro naoružanih boraca i spadao među najjače i najbolje u tadašnjoj Jugoslaviji. 19. aprila 1942. godine Odred je dobio Mladenovo ime.Narodnim herojem Mladen je proglašen 7. avgusta 1942. godine. Njegovi posmrtni ostaci preneseni su u Partizansko groblje na Urijama 1961. godine.
Narodnim herojem proglašen je 1972. godine i Drugi krajiški narodnooslobodilački partizanski odred «Doktor Mladen Stojanović».
Mladenovo ime ušlo je u pjesme jer se samo o najboljim pjeva. O najboljim, među najboljim. A takav je bio Mladen Stojanović.
Danas je lako biti neprijatelj, al' je tesko biti prijatelj. Samo radi toga, ja, radim teske stvari!
↑  ↓

Stranice (3): 1, 2, 3


All times are GMT +01:00. Current time: 14.12.2017-01:34.