Bosna i Hercegovina



#1 30.06.2012-10:17
zxz Offline
Administrator
Registrovan/a od: 03.02.2009-16:22
Komentari: 9,813


Subject: Tko su zapravo Anonymousi?
Novinarka Parmy Olson provela je godinu dana istražujući Anonymous, strukturalno raspršenu hakersku skupinu čije su djelovanje u posljednjih nekoliko godina osjetili mnogi koji su im se iz nekog razloga zamjerili – od Scijentološke crkve, PayPala pa sve do američke CIA-e. U svojoj novoj knjizi (“Mi smo Anonymous: priča o hakerskom svijetu LulzSeca, Anonymousa i globalnoj cyber pobuni”) Olsonova je opisala nastanak ovog hakerskog kolektiva na anarhičnim forumima na 4Chanu, njihova djelovanja protiv Scijentološke crkve, neformalni savez s WikiLeaksom, ali i najnovija uhićenja nekih od najznačajnijih članova skupine.

U svojoj knjizi autorica Anonymouse prikazuje kao izrazito kompleksnu organizaciju s veoma raznolikim motivima za djelovanje; od plemenitih ciljeva haktivizma pa sve do nešto jednostavnijih ciljeva poput onih da nasmiju svijet ismijavajući nekoga za koga smatraju da to zaslužuje. U svojem intervjuu za magazin Verge, Olsonova govori o rastu Anonymousa, sve značajnijem globalnom značaju internetske kulture i, naposljetku, o posljedicama koje će na hakerski svijet ostaviti sve jača državna kontrola koja se jasno očitovala u uhićenjima istaknutih članova Anonymousa.

Anonymous je tajnovit kolektiv u kojem svi članove koriste alijase koji se, ako je suditi po slučaju hakerice koje se naziva Kayla, temelje na iznenađujuće razrađenim i kompleksnim fiktivnim životopisima. S kakvim ste se sve problemima susretali dok ste istraživali skupinu i kako ste uspjeli odvojiti stvarne činjenice od legendi i izmišljenih životnih priča mnogih članova Anonymousa?

Nije bilo jednostavno. Definitivno ne postoji neka brza i efikasna metoda kojom bi mogli razlikovati stvarnost od fikcije. Kao što sam i naglasila u uvodu knjige, pokušavala sam se bazirati isključivo na izvore za koje sam imala razloga vjerovati da su manje-više pouzdani. Nakon dobivanja informacija, činjenice bi dodatno provjeravala iz višestrukih izvora kako bih što više umanjila opasnost da se u knjizi nađu podatci koji jednostavno nisu faktografski točni. Primjerice, kada sam iz jednog pouzdanog izvora doznala kako su botnetovi (raznim virusima inficirana računala koja obavljaju određeni „posao“ bez znanja njihova vlasnika), a ne mnoštvo aktivista-volontera odgovorni za DDoS napade kojima su srušeni PayPal i Mastercard, te sam informacije provjerila s još jednim istaknutim članom Anonymousa koji je potvrdio ovu tezu. Potvrdu sam dobila i iz tvrtke za IT sigurnost Panda Securities koja se bavila proučavanjem cyber napada u sklopu akcije Payback. Iako su mnogi ljudi s kojima sam razgovarala inzistirali da ostanu uistinu anonimni pa ih nisam mogla eksplicitno spominjati, na kraju knjige sam ipak n vela sve relevantne izvore koje sam koristila i koji su dozvolili da ih spomenem.

Kao i svi, u početku sam bila izrazito sumnjičava prema Kayli, ali na kraju sam bila apsolutno opčinjena pričom 16-godišnje super-hakerice koja kao da je ispala iz filma „Muškarci koji mrze žene“. Kako sam zalazila dublje u priču, postajalo je sve jasnije da Kayla ipak nije ono za što se predstavlja, ali tijekom online intervjua prema njoj sam se ipak odnosila kao da se uistinu radi o fiktivnom liku, što je očito htjela biti. Slušajući njene preuveličane priče, mogla sam otkriti ponešto o hakerskim metodama koje je koristila, načinima na koje je čuvala svoj stvarni identitet te, općenito, doznati nešto više o tome tko je uistinu Kayla. Ovaj je proces bio veoma fascinantan. Za mene Kayla odlično reprezentira pravu moć Anonymousa – mogućnost socijalnog inženjeringa, ne samo publike kojoj se obraćaju već i čitavog svijeta. Ljudi su jednostavno htjeli vjerovati u mitološku priču koju je konstruirala Kayla, isto kao što su iskreno htjeli vjerovati u moć i značaj samih Anonymousa.

Od svih stvari koje ste otkrili tijekom rada na knjizi, koja vas je najviše iznenadila?

Najviše sam se iznenadila kad sam vidjela Youtube video (koji je, naravno, izbrisan) IRC dopisivanja predstavnika WikiLeaksa i članova LulzSeca; u jednom trenutku kamera se prebacila u krupni plan i moglo se jasno vidjeti kako za laptopom nasuprot kamere sjedi Julian Assange. To je bio trenutak kada su, ili su barem oni tako vjerovali, članovi LulzSeca ostvarili prvi kontakt s WikiLeaksom. To se dogodilo u lipnju 2011. godine. Topiary, neslužbeni glasnogovornik haktivističke skupine, bio je čvrsto uvjeren kako se radi o klasičnom „trolanju“. No, poruka koju su iz WikiLeaksa objavili na svom službenom Twitter profilu i zatim novi video koji je prikazivao Assangea, vrlo je brzo razuvjerio njega i druge članove LulzSeca. Prema jednom drugom izvoru iz samog vrha LulzSeca, nakon ovih kontakata neki su članovi pokrenuli akciju hakiranja servera islandske Vlade. No, serveri na napad nisu „odgovorili“ onako kako su hakeri očekivali i čitava stvar je otkazana kako se ne bi otkrilo tko stoji iza napada. U to vrijeme iz LulzSeca su locirali servere preko kojih su članovi Vlade pristupali mail klijentima, ali tada ih nisu pokušali hakirati. Kao što je to čest slučaj u kaotičnom internetskom svijetu, hakeri su u to vrijeme bili naprosto previše zauzeti mnoštvom akcija koje su obavljali i konačno su jednostavno preusmjerili svoju pažnju na neke druge stvari. U to je vrijeme LulzSec bio na vrhuncu moći i članovi skupine bili su u pravom smislu te riječi prezaposleni. U knjizi sam posebno naglasila kako ne možemo biti potpuno sigurni da s LulzSecom nije razgovarao neki „troll“ blizak Assangeu i vrhu WikiLeaksa. Naposljetku, u prvim poglavljima knjige uistinu sam i navela informaciju kako je organizator sastanka na relaciji LulzSec-WikiLeaks bio običan lažac. No, spomenuti video u to vrijeme odagnao je svaku sumnju u umovima članova LulzSeca, a i za mene je bio prilično jak argument.
Pozdrav
↑  ↓

#2 30.06.2012-10:17
zxz Offline
Administrator
Registrovan/a od: 03.02.2009-16:22
Komentari: 9,813


Subject: Re: Tko su zapravo Anonymousi?
U knjizi ste se koncentrirali na tri člana LulzSeca: Topiaryja, Sabua i Kaylu, od kojih su svi troje kasnije uhićeni. Što nam osobne priče i karakteristike ličnosti ove trojke mogu reći o fenomenu i karakteru Anonymousa?

Već sam spomenula kako Kayla, za mene, u punom smislu riječi predstavlja izraženu mogućnost Anonymousa da utječu na stavove i razmišljanja šireg društva, ali i drugih članova skupine. Kayla je ležerna, slobodoumna osoba koja nikad nije dopuštala da se previše veže za određene stvari. Ona je i nevjerojatno pametna osoba. Ono što me naročito impresioniralo kod Kayle jest njena mogućnost da izmisli svoj alter ego, oblikuje mu manire i stvori mu čitavu životnu povijest. Kayla je preko interneta stvorila novi, nevjerojatno razrađeni identitet. U određenom smislu, ovaj je proces praktički nusprodukt „postojanja“ na mediju kakav je internet – tu svaka osoba veoma jednostavno može postati apsolutno sve što poželi. Ono što je posebno kod Anonymousa jest da su ovoj činjenici mogli dati dodatnu težinu zbog toga što su svom kolektivu namijenili određenu svrhu. Upravo tu i uskaču Sabu i Topiary. Obojica u Anonymousima nisu pronašli samo prijateljstvo, već i svrhu postojanja. Sabu je postao revolucionar i haktivist osebujnog stila koji je htio promijeniti svijet oko sebe, a Topiary je postao genijalan zabavljač čija je primarna svrha bila nasmijati ljude koji vide njegova djela.

Topiary je svoj rad u skupini završio objavom na Twitteru: „Ne možete uhititi ideju“. Vi tvrdite da Anonymous nisu fizički povezana skupina već priča, konstantno rastući kolektiv koji se bavi relativno bezopasnim online šalama, ali i ozbiljnim napadima koje su druge koštali milijune dolara. Članovi su bili aktivni i u prosvjedima u stvarnom svijetu, posebno u pokretu Occupy Wall Street. Ova moćna privlačnost (ili možda privlačnost upravo zbog moći) ono je što veže trenutačne članove Anonymousa, ali i privlači nove. Kakve će akcije, prema Vašoj procjeni, grupa poduzimati u budućnosti?

U budućnosti ćemo vjerojatno svjedočiti sve dubljem jazu između dvije frakcije u sklopu Anonymousa. Jedna strana htjet će da se grupa vrati korijenima i da njene akcije prije svega služe tome da nasmiju ljude, dok će druga, mnogo ozbiljnija i opasnija frakcija, poduzimati akcije kojima će Anonymouse usmjeriti na djelovanja u sociopolitičkoj sferi u nastojanju da grupu pretvore u Robin Hooda – virtualnog odmetnika i borca za pravdu. Iskreno, ni sama ne znam koja strana će prevladati, ali sam sigurna da cyber napadi neće prestati. Naš svijet postaje sve povezaniji – svi proizvodi koje koristimo, od perilice rublja, mikrovalne pećnice pa do televizora, dobivaju mogućnost povezivanja na internet. Ako se ovaj proces nastavi, proliferacija online napada vjerojatno će nadmašiti učestalost kršenja zakona u stvarnom svijetu. Anonymous, kao brand i kao uvijek evoluirajući projekt, u cijeloj toj priči imat će značajnu ulogu.

U knjizi se pitate je li projekt Anonymous zapravo najveća poznata internetska prijevara. Pisali ste kako je dobar dio prijetnji služio tek tome da se proširi riječ o grupi te nikad nije ni bilo stvarne mogućnosti da ih se provede u djelo. Ukoliko je projekt Anonymous stvarno prijevara, je li to uopće bitno?

Anonymousi su definitivno bitni, ali vjerojatno ne na način na koji to danas mislimo. Tijekom godina grupa se često etiketirala kao „online stroj za mržnju“, misteriozna klika super-hakera i grupa političkih aktivista. Sve od navedenog tek je djelomično točno. Ono što me kod Anonymousa najviše impresioniralo, i što me još uvijek impresionira, jest supkultura iz koje je pokret potekao. Ako stavimo na stranu uistinu impresivne količine e-drame koju je pokret pokrenuo, vidjet ćete kako unutar online svijeta Anonymousa i 4Chana postoji veoma duboka i iskrena razina socijalnog uvažavanja i prihvaćanja, kakvu zasigurno nećete pronaći u stvarnom svijetu svakodnevne politike. Fascinantno je kako danas postoji nevjerojatna mogućnost da se pokrenu sveobuhvatne akcije većeg broja ljudi praktički bez ikakvih sredstava. Kao što je Sabu jednom rekao, projekt Anonymous omogućava da se čuje glas ljudi koji bi inače bili potpuno nemoćni. Anonymous je najbolji pokazatelj toga kako ljudi uče surađivati i organizirati se u sve otvorenijem digitalnom svijetu. U ovom novom svijetu naš online identitet bit će barem jednako važan kao i ono što nam je napisano u rodnom listu, a to je i svijet u kojem će ljudi imati mogućnost razmjenjivanja ideja i susretanja s novim razmišljanjima kao nikada u povijesti.
Pozdrav
↑  ↓

Stranice (1): 1


All times are GMT +01:00. Current time: 10.12.2018-01:33.