Ako Microsoft nastavi ovim tempom i u ovom smjeru, kod izlaska slijedeće inačice, npr Windowsa 9 ili samo Metroa, redmondovci bi se mogli naći na meti Appleovih odvjetnika jer njihov Mac OS, koji je u suštini Linux, neće više biti toliko bolji od ostatka konkurencije (U suštini nije uopće bolji, samo to nemojte nikome govorit), odnosno novi Windowsi su previše slični Mac OS XX-u zato jer će imati, napamet govorim, Force ‘End Task’ naredbu u Task Manageru. Šalu na stranu, ili ne, ali u posljednje vrijeme sam si dozvolio i obećao da ću se s vremena na vrijeme “sprdati” iz Applea, ako im to išta to znači u životu. Moje pravo.
Malo ću prošetati poviješću mojeg iskustva sa raznim operativnim sustavima čisto da i sebe prisjetim kako sam završio na osmici.
Moj prvi operativni sustav, ako se to tako može nazvati je bio C64, u biti to nije bio OS to je bilo 9 kila Basica, 7 kila Kernela koji je bio operacijski sustav, a oko 4 kile je išlo i na znakove. 64 znači da je imao 64 kile ukupne memorije, ne računajući diskete ili kazete.
Nakon toga sam se bacio na Windows 3.1, i MS DOS. Par godina i izašla je 95-ica. Radilo se na 95-ici na sve strane.
Slijedećih cca. godinu dana svijet mi je bio na Linuxima. Prvi je bio Slackware, pa Red Hat da bi na kraju bio Debian, Suse i mislim da je posljednji Ubuntu.
Vraćanje na Windows i to Windows NT i kasnije Windows 2000. Mislim da je čak prije jedno vrijeme bio Windows ME na jednom računalu. Slijedio je Windows 98 i na kraju se prešlo na Windows XP.
Nakon par godina zasitio sam se Windowsa i prešao na Mac, OS X. Bilo je to divno druženje. Nekoliko godina uz iMac gdje sam jednostavno bio uskraćen nekih potreba koje mi je Windows nudio. Ja sam lik koji je sam sklapao svoja računala, sad sam lagano u godinama pa nemam volje, vremena, a i nokti mi se konačno oporavili.
Jednostavno Windowsi su ti koji su u biti sjeli od samih početaka.
Vistu preskačem.
Izlaskom Windowsa 7, mislim da negdje 2008. ili 2009. godine vratio sam se na pravi put. Iste sam koristio samo s jednim formatiranjem računala sve do danas (kako završavam članak nakon para dana, bilo je to do prije nekoliko dana), kad sam ih zamijenio s Windows 8 operativnim sustavom.
I eto me, službeno prvi post, kojeg sam krenuo pisati prije nekoliko dana, a završio danas, prvi članak na Windows 8 operativnom sustavu.
Instalacija i prvi dojam
Proces instalacije sam opisao u ovom članku, u biti ovo je jedna od jednostavnijih instalacija operativnog sustava koji sam radio u svom životu. Nešto na nivou posljednjih inačica Debiana ili Ubuntua. Skroz jednostavno, skroz bezbolno. Doslovno je instalacija prošla, a da nisam stigao završavati ni prateći post.
Preuzimanje s interneta je trajalo oko sat vremena, te još sat vremena za samu instalaciju, i od ta dva sata na moj lagani angažman – čitanje, klikanje, odlučivanje, odabir boje, spajanje na wlan, odlazak po sendvič i slično – je palo oko pola sata efektivnog angažmana.
Prvi dojmovi? Trebalo mi je punih sat vremena da steknem laganu naviku da nema Start gumba. Malo se trebalo poslužiti i Googlom te odraditi pitanja poput “How to clean disk on Windows 8″ i ostalih upita za koje me i malo sram priznati, ali nema veze učimo. Naučio sam.
Vizualno je dotjeraniji, ali ne puno drugačiji s obzirom na sedmicu. Još su uvijek to Windowsi, još je uvijek to prepoznatljivi Microsoft.
Uglavnom prvi dojam je pozitivan, za 40 dolara sam dobio novi operativni sustav na modelu downloada, bezbolnu instalaciju, lagani vizualni upgrade i kako mi se čini nešto bolji user experience, a upravo zbog toga što je Start gumb zamijenjen Start prozorom, drugim riječima palim splash ekran u kojem se nalazi naš pravi radni desktop, naša bilježnica, naš dnevni, naš novi najbolji prijatelj. Neki ga zovu Metro, a neki ono tamo sa slikicama.
Windowsi 8 ovaj puta doista odgovaraju sloganu što ga uvidjeh na njihovim stranicama:
Ljepši, fleksibilniji, osobniji. I vrlo, vrlo brz.
Metro
Windows dio sučelja je manje više jednak, uz neke sitne preinake oko pozicija određenih sistemskih stvari koje koristimo, primjerice Control Panel. Načelno je sve smješteno u ‘otvarajućem prozoru’ uz desni dio ekrana koji se aktivira dolaskom miša u gornji ili donji desni kut, ugao, vugel, svejedno.
Ono po čemu je Windows 8 drugačiji je Metro, odnosno sučelje koje se krije iza Start prozorčića u donjem lijevom kutu ekrana.
Prijatelj koji je došao do mene, a prije nego smo u susjednom kafiću sjeli na Staropramen – pravi okus Praga, je reagirao onako na prvu i pomalo iskreno:
Kaj pak je ovo? Windowsi za malu djecu?
Trenutno ga nagovaram da pređe sa svog OS-a na osmicu. A kaj će vjerojatno napraviti kad je uvidio koliko ****lji, brži stabilniji od, oprostite na izrazu, Viste
Gašenje aplikacija
Mislim da je to bitno spomenuti. Windowsi imaju taj pametan algoritam koji aplikacije koje se ne koriste stavlja u nekakvu vrstu hibernacije te je nakon nekoliko vremena ugasi. Ne postoji x gumb, načelno nema nekog gumbića ili nešto što bi ugasilo aplikaciju kad smo u Metrou. E, sad koliko su Windowsi pametni, još uvijek ne znam. Otkrio jesam lijevi sidebar koji prikazuje sve otvorene appove u Metrou, međutim desni klik i gašenje prozora određenog appa me nije nešto previše uvjerilo da je aplikacija ugašena.
To mi se uopće ne sviđa, pomalo onaj, meni ne baš ugodan osjećaj, da nemam potpunu kontrolu nad strojem. Osjećaj kao nekad na iMacu, nešto jesam odradio, nešto jesam ugasio, očistio, ali mu nikad nisam vjerovao da je to doista napravio. U više navrata me ‘lagao’. A radio je bez ikakvih problema i usporenja. Nekom je to ok, kaj ne vidiš ne smeta, ali ja ne razmišljam tako i ako mi je u pozadini upaljeni Premiere koji mi ne treba, a ja to ne znam, e onda imao problem.
No, postoji sasvim jednostavna metoda, a to nije paljenje task managera i zatvaranje procesa, to je jednostavno Alt+F4. Dakle istovremeni lagani stisak tipaka Alt i F4 kad smo u aplikaciji unutar Metroa zatvara aktivnu aplikaciju. I to provjereno. Točka.
Metro aplikacije
Prvo što trebamo napraviti je stati na kočnicu. Nije sve što je besplatno i ponuđeno u dućanu dobro. Tu sam lekciju naučio na mobitelu, Google Play ima svašta, isprobavao sam svašta, palio svašta u stanju sam u pola sata zagušiti i Samsung Galaxy S3 ili Note 2 nema veze koliko memorije ima, ali kad imam ono što mi treba, kad se riješim viška sve radi super brzo, kad ga nakrcam idiotarijama radi sporije. Logično, kaj ne?
Isto je i s Metroom – lijepo, fino, interaktivno, šareno, praktično, ali potrebno?
Recimo Mail servis koji se spaja na Gmail nije ni do koljena korištenju Gmaila, RSS reader i ni****g zna što.
Preglednik slika? Ok, slatko izgleda, onako cool, ali c’mon okomiti izrez na fotografije nije u ‘našoj’ prirodi gledanja. Picasa ga pojede za doručak. A da ne govorim o Lightroomu, Bridgeu i sličnima.
Ono što me se najviše dojmilo od aplikacija je People. Dakle, čudotvorac koji se spaja na Gmail, Facebook, Twitter, LinkedIn i tko zna što još sve ne i čupa kontakte na jedno mjesto. Dakle, sve one koje smo ikada kontaktirali putem našeg računala, su tu. Mailovi, telefoni, fejsbuci, tviteri, linkedini, fizičke adrese, lažne adrese, …
People još ima mogućnost da nam služi kao neki servis za korištenje društvenih mreža na način da skida posljednje poruke odnosno nove poruke i izvještava nas da imamo, recimo, 5 nepročitanih tweetova. Može čak i poslati postove na mreže. Možda korisno, meni ne.
Klik, lijevi klik, desni klik?
U Metrou jedan klik pali aplikaciju, dakle nema klik klik, ne. Zaboravite, jedan klik i to lijevi i to je to. Desni klik pak otvara osnovne opcije za rad s aplikacijom, kao neka vrsta Propertiesa.
Nema sad smisla da odrađujem app po app, ali svakako Metro je prvenstveno zamišljen za vaše debele, tanke, ne previše čiste, masne čevape od prstiju koji će jednog dana doista zamijeniti uporabu miša. Jedino što se nada da ću ja u to vrijeme biti ili pokopan ili spaljen ili bačeni u more, svemir, odnosno kako god ćemo se rješavati mrtvih.
Uglavnom, moj Windows 8 radi bez gašenja već četiri dana. Pritom mislim na to da ga nisam gasio nakon završetka instalacije, ažuriranja.
Nemam nikakvih usporenja, nemam nikakvih trzavica, nikakvih problema. Kao da sam na pametnom telefonu, radi, jednom mjesečno restartam i osvježim Android čisto za moju dušu.
Uglavnom, osmica me se toliko pozitivno dojmila da sam skoro kod mog mobilnog operatera uzeo Nokiu Lumiu 900 s Windowsima. Čisto da budu u paru.
Međutim Jelly Bean na Galaxy S3 je daleko superiorniji od Windows Phone 8 na Lumii 900, a da ne govorim o hardverskim mogućnostima samih pametnjaka.
Windows 8 na PC-u i Jelly Bean na Samsungu rade kao dva brata blizanca. Da ne bi bilo sumnje u nešto poput – nisu kompatibilni ili neki ‘izraz’ iz prošlog desetljeća.
Usudio bih se čak reći da je proces bolje tekao nego kad sam uparivao iPhone na iMac – kombinaciju u kojoj vas to dvoje pametnih uređaja smatra priličnim idiotom. Naravno vi to niste.
A to ne volim jer ja ću odlučiti kaj ću raditi, kako ću raditi, kad ću raditi i s čim ću to raditi.
Windows 8 upravo to cijeni – korisnika. Odluku ostavlja čovjeku, a s druge strane nudi stabilnost, kastomizaciju i nudi nešto još bolje od Windowsa 7.
Izvor