iCentar » Ostale teme » Nacionalna geografija » Jezero kao more, istorija kao legenda

funky girl	14.02.2011 12:02
Predmet:Jezero kao more, istorija kao legenda Putopis: Turski grad Van Pomalo zaboravljen, turski grad Van probudio se poput uspavane ljepotice donijevši na svjetlo dana prekrasne prizore jezera Van, ostrva Akdamar, vodopada, antičkih iskopina, palata iz otomanskog perioda, te istoriju koja se graniči sa legendom Van je grad u Istočnoj Anadoliji, smješten na 1750 m nadmorske visine sa približno milion žitelja. Istorija pamti Van još iz vremena moćne Kraljevine Urartu (10 i 8 stoljeća prije Krista), a potom su se na njegovom tlu smjenjivale vladavine Armenijaca, Perzijanaca, Arapa, Selđuijaca i Osmanlija. Svaka od ovih civilizacija ostavila je traga, te je istorijsko naslijeđe ovog grada nevjerovato bogato. Već tokom prve posjete ostat ćete zatečeni ljepotom istoimenog jezera koje ovdašnje stanovništvo naziva morem. Ovome se nije čuditi jer njegova površina zauzima 3 713 m2 , a na najširem mjestu mjeri 119 km što ga čini drugim po veličini na Bliskom Istoku. Nastalo je nakon erupcije vulkana na planini Nermut kada je lava blokirala odvod vode koja se slijevala sa okolnih planina formiravši tako i najveće svjetsko jezero koje nema izlaza. Zbog slane, alkalne vode u njemu nema živog svijeta osim ribe lokalnog imena “Inđi ketali” iz porodice šarana koja se prilagodila slanom okolišu ali u proljeće migrira i mrijesti se u okolnim slatkim vodama. Legenda kaže da jezero Van ima i svoje čudovište- Inčoj. Očevidci, njih oko 1000 pripovjedaju o morskoj nemani dugoj 15 m i sa bodljama na leđima. Osim dakle, šarana i Inčoja jezero navodno posjećuju i anđeli koji tu dolaze na kupanje uživajući u kristalno čistoj vodi čije se boje prelijevaju mijenjajući se iz zelene u modroplavu, pa do narandžaste u vrijeme kada se i sunce na zalasku ogleda u njegovoj mirnoj površini. Jezero Van ima nekoliko ostrva među kojima je najpoznatije ostrvo Akdamar, udaljeno 20-ak minuta vožnje brodićem. Legenda kaže da je na otoku živjela prelijepa djevojka Tamara. Njen mladić je svake noći plivao do ostrva kako bi se vidio s njom. Jedne olujne noći izgubio je bitku sa valovima. Vjetar je Tamari nosio njegove posljednje uzdahe „Ak, Tamar” i tako Akdamar dobi ime. Zvanična istorija svjedoči o postojanju armenskog patrijarha koji je na ovom otoku izgradio crkvu čiji su zidovi oslikani motivima iz biblijskih priča i svakodnevnog života. Div iz prošlosti Dvorac Hosap je nekada bio važno središte administrativne lokalne uprave, a danas je malo selo na čijim je obroncima i smješten. Palatu je sagradio Sulejman Mahmudi 1643. g. i opasao je sa četiri metra debelim zidovima zaštićenim sa 40 kula. U prizemlju je nekada bio hamam i sobe za sluge, dvorac je imao i odvojene odaje za žene i muškarce, džamiju ali i zatvor sa tamnicama. Priče kazuju da su ruke arhitekte koji je sagradio ovu prekrasnu palaču bile odsječene da više nikada ne bi napravio još jednu takvu jednako lijepu. Palača na putu svile Anadolija je prepuna palača i građevina iz vremena Osmanlija. Najljepša i najznačajnija je ona Ishak Paše koja je našla svoje mjesto na UNESCO listi Svjetske baštine. Nalazi se na Putu svile u blizini iranske granice na brežuljku 5 km istočno od grada Dogubayazit. Gradnju je 1685. g. počeo Čolak Abdi paša, a 1784. g. je završio njegov sin Isak. Podizana je punih 99 godina, jer trebalo je izgraditi 366 soba, hareme sa po nekoliko prostorija sa velikim prozorima i visokim pećima, džamiju, vrtove i prelijepe dvorane bez krovova sa prekrasnim lukovima, iz kojih se vide grandiozne munare. Originalna, pozlaćena vrata, remek djelo kurdskih majstora danas se nalaze u muzeju u St. Petersburgu. Barka u srcu planine Ararat Dvadeset pet kilometara od palače je mitska planina Ararat koja je zapravo usnuli vulkan i jedina svjetska planina, te visine koja samostalno stoji i ne pripada nijednom planinskom lancu. No, ono po čemu je još poznatija jesu pretpostavke koje u novije vrijeme imaju naučnu podlogu, da se upravo tu iz barke iskrcao Nuh a.s., (ili po biblijskom predanju Noa), nakon Velikog potopa. Napuštamo Van zadivljeni njegovom jedinstvenom prošlošću, bogatiji za još jedno iskustvo koje nas je približilo korijenima civilizacija provevši nas kroz živopisni labirint istorije. Van nećete zaboraviti lako i on će vas uvijek pozivati da dođete ponovo i poput zaljubljenog mladića razabirete riječi koje vam šapuće vjetar na obalama prozirnog Anadolijskog mora. Ponos Turske Turska je s pravom ponosna na svoju tradiciju. No, danas se više nego ikada posvećuje modernizaciji i promociji istočne Anadolije. Tim povodom održan je sajam turizma pod pokroviteljstvom Turske vlade i Ministarstva turizma na koji su pozvani mediji iz deset zemalja svijeta, među njima i predstavnici Magazina. Predstavljen je plan da se u narednih 13 godina izgrade kompleksi hotela, sportskih dvorana, parkova, da se školuje cijela generacija budućih turističkih radnika čime bi Van do 2013., na 100-tu godišnjicu Turske Republike, postao jedan od najuticajnijih svjetskih turističkih destinacija. Mačka van Mačka Van poznata je širom svijeta po prekrasnom bijelom krznu i očima različite boje. Jedno oko je žute, a boja drugog varira od svjetlo plave do zelene boje. Posebna je i po tome što voli vodu i kupa se u jezeru. Zaštićena je vrsta i ne može se sresti nigdje drugo osim u „Kući Van mačke“. Izvor

funky girl

14.02.2011 12:02

Predmet:Jezero kao more, istorija kao legenda

Putopis: Turski grad Van

Pomalo zaboravljen, turski grad Van probudio se poput uspavane ljepotice donijevši na svjetlo dana prekrasne prizore jezera Van, ostrva Akdamar, vodopada, antičkih iskopina, palata iz otomanskog perioda, te istoriju koja se graniči sa legendom

Van je grad u Istočnoj Anadoliji, smješten na 1750 m nadmorske visine sa približno milion žitelja. Istorija pamti Van još iz vremena moćne Kraljevine Urartu (10 i 8 stoljeća prije Krista), a potom su se na njegovom tlu smjenjivale vladavine Armenijaca, Perzijanaca, Arapa, Selđuijaca i Osmanlija. Svaka od ovih civilizacija ostavila je traga, te je istorijsko naslijeđe ovog grada nevjerovato bogato. Već tokom prve posjete ostat ćete zatečeni ljepotom istoimenog jezera koje ovdašnje stanovništvo naziva morem. Ovome se nije čuditi jer njegova površina zauzima 3 713 m2 , a na najširem mjestu mjeri 119 km što ga čini drugim po veličini na Bliskom Istoku. Nastalo je nakon erupcije vulkana na planini Nermut kada je lava blokirala odvod vode koja se slijevala sa okolnih planina formiravši tako i najveće svjetsko jezero koje nema izlaza. Zbog slane, alkalne vode u njemu nema živog svijeta osim ribe lokalnog imena “Inđi ketali” iz porodice šarana koja se prilagodila slanom okolišu ali u proljeće migrira i mrijesti se u okolnim slatkim vodama. Legenda kaže da jezero Van ima i svoje čudovište- Inčoj. Očevidci, njih oko 1000 pripovjedaju o morskoj nemani dugoj 15 m i sa bodljama na leđima. Osim dakle, šarana i Inčoja jezero navodno posjećuju i anđeli koji tu dolaze na kupanje uživajući u kristalno čistoj vodi čije se boje prelijevaju mijenjajući se iz zelene u modroplavu, pa do narandžaste u vrijeme kada se i sunce na zalasku ogleda u njegovoj mirnoj površini.

Jezero Van ima nekoliko ostrva među kojima je najpoznatije ostrvo Akdamar, udaljeno 20-ak minuta vožnje brodićem. Legenda kaže da je na otoku živjela prelijepa djevojka Tamara. Njen mladić je svake noći plivao do ostrva kako bi se vidio s njom. Jedne olujne noći izgubio je bitku sa valovima. Vjetar je Tamari nosio njegove posljednje uzdahe „Ak, Tamar” i tako Akdamar dobi ime. Zvanična istorija svjedoči o postojanju armenskog patrijarha koji je na ovom otoku izgradio crkvu čiji su zidovi oslikani motivima iz biblijskih priča i svakodnevnog života.

Div iz prošlosti

Dvorac Hosap je nekada bio važno središte administrativne lokalne uprave, a danas je malo selo na čijim je obroncima i smješten. Palatu je sagradio Sulejman Mahmudi 1643. g. i opasao je sa četiri metra debelim zidovima zaštićenim sa 40 kula. U prizemlju je nekada bio hamam i sobe za sluge, dvorac je imao i odvojene odaje za žene i muškarce, džamiju ali i zatvor sa tamnicama. Priče kazuju da su ruke arhitekte koji je sagradio ovu prekrasnu palaču bile odsječene da više nikada ne bi napravio još jednu takvu jednako lijepu.

Palača na putu svile

Anadolija je prepuna palača i građevina iz vremena Osmanlija. Najljepša i najznačajnija je ona Ishak Paše koja je našla svoje mjesto na UNESCO listi Svjetske baštine. Nalazi se na Putu svile u blizini iranske granice na brežuljku 5 km istočno od grada Dogubayazit. Gradnju je 1685. g. počeo Čolak Abdi paša, a 1784. g. je završio njegov sin Isak. Podizana je punih 99 godina, jer trebalo je izgraditi 366 soba, hareme sa po nekoliko prostorija sa velikim prozorima i visokim pećima, džamiju, vrtove i prelijepe dvorane bez krovova sa prekrasnim lukovima, iz kojih se vide grandiozne munare. Originalna, pozlaćena vrata, remek djelo kurdskih majstora danas se nalaze u muzeju u St. Petersburgu.

Barka u srcu planine Ararat

Dvadeset pet kilometara od palače je mitska planina Ararat koja je zapravo usnuli vulkan i jedina svjetska planina, te visine koja samostalno stoji i ne pripada nijednom planinskom lancu. No, ono po čemu je još poznatija jesu pretpostavke koje u novije vrijeme imaju naučnu podlogu, da se upravo tu iz barke iskrcao Nuh a.s., (ili po biblijskom predanju Noa), nakon Velikog potopa.

Napuštamo Van zadivljeni njegovom jedinstvenom prošlošću, bogatiji za još jedno iskustvo koje nas je približilo korijenima civilizacija provevši nas kroz živopisni labirint istorije. Van nećete zaboraviti lako i on će vas uvijek pozivati da dođete ponovo i poput zaljubljenog mladića razabirete riječi koje vam šapuće vjetar na obalama prozirnog Anadolijskog mora.

Ponos Turske

Turska je s pravom ponosna na svoju tradiciju. No, danas se više nego ikada posvećuje modernizaciji i promociji istočne Anadolije. Tim povodom održan je sajam turizma pod pokroviteljstvom Turske vlade i Ministarstva turizma na koji su pozvani mediji iz deset zemalja svijeta, među njima i predstavnici Magazina. Predstavljen je plan da se u narednih 13 godina izgrade kompleksi hotela, sportskih dvorana, parkova, da se školuje cijela generacija budućih turističkih radnika čime bi Van do 2013., na 100-tu godišnjicu Turske Republike, postao jedan od najuticajnijih svjetskih turističkih destinacija.

Mačka van

Mačka Van poznata je širom svijeta po prekrasnom bijelom krznu i očima različite boje. Jedno oko je žute, a boja drugog varira od svjetlo plave do zelene boje. Posebna je i po tome što voli vodu i kupa se u jezeru. Zaštićena je vrsta i ne može se sresti nigdje drugo osim u „Kući Van mačke“.

Izvor