Predmet:Svemirski otpad sve opasniji po planetu
Ostaci američkog satelita UARS, koji je iz svemira od 1991. godine nadzirao klimatske promjene za potrebe NASA, stropoštao se 24. septembra na Zemlju - i to je jedina izvjesna činjenica, a sve ostalo su manje ili više nepoznanice.
Zapravo, činjenica je takođe da smo svemir pretvorili u jednu veliku deponiju svakojakog smeća koje nam sad kruži iznad glava, a biće ga sve više. Ta činjenica nameće pitanje postoji li na Zemlji strategija odbrane od sopstvenog otpada koji prijeti iz kosmosa?
Podsjetimo, prošlonedjeljni ulazak ostataka satelita UARS u Zemljinu atmosferu i njegov pad registrovale su i američke i evropske svemirske agencije i institucije, međutim, još nijedna od njih nije preciznije utvrdila gde je tačno završilo 26 dijelova ove skalamerije, ukupno teških najmanje 544 kilograma, koji nisu sagorjeli zbog trenja ulaskom u atmosferu.
Takva neizvjesnost, ispostavilo se, mnoge naučnike čini dugoročno nervoznim jer se, i u ovom slučaju, pokazuje da nemaju uvjerljivu kontrolu nad ogromnom količinom gvožđurije koja kruži svemirom. Naime, radi se o najvećoj NASA letjelici koja je bez kontrole pala na Zemlju još od svemirske stanice "Skajlab", teške 75 tona, i satelita "Pegaz", težeg od 10 tona, koji su pali 1979.
U slučaju UARS, ohrabrujuće je da nakon pada ostataka tog satelita niko ni iz jednog kraja svijeta nije prijavio bilo kakva oštećenja, a što je još važnije - ni žrtve. Ali ko garantuje da će tako biti i slijedeći put kad nam iz orbite u atmosferu ulete ostaci nekih drugih satelita ili još koječega što je - valjda u najboljoj namjeri - godinama lansirano u kosmos. A procjene su da trenutno nad majčicom nam Zemljom, u njenoj niskoj orbiti, pluta između 20.000 i 22.000 krupnijih ili sitnijih komada smeća, a većinu čine ostaci i dijelovi svemirskih letjelica i otpada od ranijih sudara.
S obzirom na to da nijedna od zemaljskih institucija koje su naselile svemir svojom opremom i satelitima nije paralelno formirala i komunalnu službu koja bi se starala o otpadu, sada moraju da misle na posljedice. Naime, svemirsko smeće prijeti da uništi aktivne komunikacijske satelite, zbog čega - prvenstveno NASA - planira da nagomilani otpad uništava laserom. Taj posao neće biti nimalo jeftin i već se licitira u milionima dolara, navodi Blic.
Laser koji NASA planira da upotrijebi je, laički rečeno, sličan onome koji se koristi u automobilskoj industriji za zavarivanje, samo je mnogo snažniji, a i efekti su mu drugačiji jer stručnjaci NASA uvjereni su da će spriječiti sudaranje smeća i komunikacijskih satelita, ali i štetu koju bi svemirsko smeće moglo da prouzrokuje na Međunarodnoj svemirskoj stanici, trenutno najvećem veštačkom satelitu koji kruži orbitom.
Svemirski otpad predstavlja prijetnju i za oko 1.000 komercijalnih, vojnih i civilnih satelita u Zemljinoj orbiti. Svi oni su dio globalne industrije koja je samo tokom 2010. uknjižila 168 milijardi dolara zarade. Taj biznis i toliki profiti, logično, podrazumijevaju ozbiljniji plan čišćenja, koji će dugoročno morati da osmisle i ponude aktuelni nadzornici svemira. Jedan od dosadašnjih predloga, uz laser koji planira NASA, jeste i usisavanje krhotina pomoću napredne svemirske tehnologije koja uključuje ogromne mreže i magnete.
Prema podacima američke Mreže za svemirski nadzor, koja traga za objektima od oko 10 centimetara u prečniku i veće, količina orbitalnog otpada je sa 9.949 komada u decembru 2006. porasla na 16.094 u julu 2011. godine.
(24sata.info)
Podrska samo putem foruma, jer samo tako i ostali imaju koristi od toga.