Centar za edukaciju-BiH

Predmet:Kako država bankrotira?

---

"Kažu da države ne mogu bankrotirati", nedavno je rekla njemačka kancelarka Angela Merkel. A nakon kraće stanke je dodala: "To nije istina". Država bankrotira onda kad više ne može podmiriti svoje obveze. Balon državnih dugova je zadnji balon koji može puknuti. Posljedice su bolne za cijelo stanovništvo jer nakon bankrota slijedi snažno snižavanje životnog standarda zbog nezaposlenosti i inflacije, gubitak ušteđevine i slabljenje valute.

To u najcrnjem scenariju znači da državljani iz svog džepa moraju plaćati zdravstvene usluge i školarine, da država ne može isplatiti mirovine, odnosno da se umirovljenici mogu osloniti samo na ušteđevinu, da nisu sigurna ni poslovično sigurna radna mjesta državnih službenika, da jamstvo države za bankovne i štedne uloge ne vrijedi više puno, a također znači i porast kriminala jer država ne može osigurati jednako kvalitetne javne usluge kao prije bankrota i to se očituje i u radu policije. Budući da se državljani osjećaju manje sigurnima, to može uzrokovati socijalne nemire i anarhiju. Država, naravno, ne bankrotira u klasičnom smislu riječi, već jednostavno objavi platnu nesposobnost. To znači da su kreditne linije, osobito za javni dug, porušene, dakle, da država ne može dobiti kredite za servisiranje kamata i otplatu glavnice.

Povijest bankrota država stara je koliko i razvijeni kreditni sistem i učinak zaduživanja koji je temelj svih predstečajnih procesa. Samo od sredine 19. st. do danas platnu nesposobnost proglasilo je približno dvjesto država, uglavnom manje razvijene latinoameričke i afričke države. Među novijim primjerima je bankrot Argentine 2002. godine, kad je ta država objavila da ne misli otplaćivati dugove, a bila je kažnjena zabranom sudjelovanja na međunarodnom tržištu kapitala. Takva kazna je mač s dvije oštrice. Državu sprječava da se dalje bezglavo zadužuje, a ujedno znači da ne može posuditi novac koji vjerojatno krvavo treba za kupnju sirovina koje joj omogućuju gospodarsko djelovanje, ali također i za kupnju lijekova i sličnog. "U tom slučaju nismo daleko od uvođenja bonova za benzin i ulje, čega se mi stariji sjećamo iz 80-ih godina prošlog stoljeća kod nas", misli Mencinger.

Do sadašnje svjetske krize MMF je bio nositelj političkog tržišnog fundamentalizma i nisu ga brinule socijalne posljedice takve politike. Njegovi službenici dijelili su savjete o štednji, plaćanju poreza, i zabrani subvencioniranja, a sami su istodobno uživali najveće povlastice.

Najvažniji razlog za bankrote država je prevelika zaduženost u koju su države uvučene zbog siromaštva i jer su u vrijeme niskih kamatnih stopa i visokih cijena sirovina koje su izvozile, u inozemstvu posudile više, nego što su mogle vratiti, a kad su se kamate povisile, cijene njihovih sirovina su se snizile. "Velike komercijalne banke, koje su im prije darežljivo nudile novac, okrenule su im leđa".

Oporavak države je jako spor i ovisi o sastavu gospodarstva i situaciji u svijetu. "Proglašenje stečaja znači da država mora doći do dodatnih kreditnih linija paketom za spas ili refinancirati dugove u dogovoru s vjerovnicima. Država često poseže za snižavanjem svojih troškova, ograničava plaće i zaposlenost u javnom sektoru. Potrebne su strukturne reforme i poboljšanje konkurentnosti, koji omogućuju poticanje rasta, a time i djelomično smanjenje obveza. Druga mogućnost je zamjena deflacije umjerenom inflacijom", kaže Kovač. "Vjerovnici, odnosno oni koji su nakon proglašavanja 'bankrota' spremni pomoći, u grčkom primjeru države eurozone i Međunarodni monetarni fond, svojim stand-by kreditima iznuđuju restriktivnu gospodarsku politiku, koja bi trebala osigurati vraćanje dijela duga", kaže Mencinger.

---

Predmet:Re: Kako država bankrotira?

---

Međunarodni monetarni fond trebao bi biti nekakav spasitelj u platno-financijskim krizama država, ali Mencinger je prema toj instituciji iznimno kritičan. "Bankrotirane države od MMF-a dobivaju kredite, ali samo ako prihvate i slijede njihove savjete. A ti savjeti su često posve krivi. Sloveniji je MMF nakon osamostaljenja stalno nametao fiksni tečaj tolara. Budući da mu nismo ništa dugovali, u Banci Slovenije smo te savjete mogli fino ignorirati. Kod procjene savjeta MMF-a ne smije se smetnuti s uma da je do sadašnje svjetske krize MMF bio nositelj političkog tržišnog fundamentalizma i da ga nisu brinule socijalne posljedice takve politike. Njegovi službenici dijelili su savjete o štednji, plaćanju poreza, zabrani subvencioniranja i opasnostima koje uzrokuju umirovljenici, a sami su istodobno imali visoke plaće, noćili u najboljim hotelima, nisu plaćali poreze, jeli su subvencioniranu hranu i nakon samo nekoliko godina mogli su u mirovinu".
Kako uopće znamo kad je država blizu bankrota? Postoji nekoliko važnih upozorenja. Prvo upozorenje je udio deficita i javnog duga u BDP-u te dinamika rasta tog duga, a drugo je sposobnost servisiranja zaduženosti, dakle bonitet države i kamatne stope po kojima se država još može zaduživati u zemlji i u inozemstvu. Treće je gospodarski rast i konkurentna sposobnost, posebno na stranim tržištima. Važno upozorenje možemo razabrati i iz socijalne održivosti sistema i političke stabilnosti. Tako je javni dug Grčke 124,9 posto BDP-a, Portugala 84,6 posto, Irske 82,9 posto, Španjolske 66,3 posto, Velike Britanije 66,3 posto, a SAD 94,2 posto BDP-a. Ali Mencinger upozorava da te brojke još nisu dovoljne za procjenu tko je u opasnosti. "Važna je struktura duga, na primjer je li riječ o pretežno zaduženosti u zemlji ili o zaduženosti u inozemstvu. Italija, koja je zaduženija od Grčke, jer njen dug doseže 127 posto BDP-a, je zadužena prije svega kod domaćih banaka".

---