Prikazi cijelu temu
27.05.2011 14:56
27.05.2011 14:56
Predmet:Re: Večeras svečano otvaranje "Time Machine"
VOJNI OBJEKAT D-O ZVANI «ARC» U KONJICU
U samom gradu Konjicu, na prostoru lokaliteta bivše namjenske industrije «IGMAN» KONJIC, na desnoj obali rijeke Neretve, nalaze se tri kamuflažne zgrade za ulazak u predmetni objekat izgrađen u unutrašnjosti brda, iznad kojeg se nalazi planina Zlatar.
Objekat nosi naziv ARC, a što vojničkim rječnikom izražava «ARMIJSKU REZERVNU KOMANDU».
Objekat se sastoji iz tri djela:
1. Vanjski dio (nadzemni) koji čine tri zgrade, nalik na vikendice, a koje prvenstveno služe za kamuflažu za tri ulaza u objekat,
2. Tuneli koji povezuju vanjski i štićeni dio objekta i ujedno imaju funkciju da amortizuju nuklearni udar,
3. Štičeni dio objekta (štičen klimom i drugim sistemima) gdje je ukupno ugrađeno 21 sistem i koji svi skupa čine režim rada i tehničkog održavanja objekta.
Svi ovi sistemi su i danas u funkciji.
Zgrada br.1 ujedno bi bila i nadzemna rezidencija Tita.
Zgrada br.2 služila bi za smještaj ljudstva koje bi fizički obezbjeđivalo ovaj objekat.
Zgrada br.3 služila bi za smještaj ljudstva koje tehnički brine o objektu.
Osnovna namjena objekta D-0 je bila da prihvati, smjesti i zaštiti Štab Vrhovne komande, uži dio Predsjedništva i Vlade Jugoslavije, da im obezbjedi optimalne uslove za rad, rukovođenje i komandovanje zemljom na neodređeno vrijeme u kriznim situacijama i u slučaju od opasnosti nuklearnog napada na Jugoslaviju.
Izgradnja objekta započela je u martu 1953.godine, odlukom vojnog vrha bivše Jugoslovenske narodne armije, JNA.
Punih dvadeset i šest (26) godina trajali su radovi na izgradnji ovog objekta u najvećoj tajnosti, tako da ni građani općine Konjic nisu znali da se gradi ovaj objekat u njihovoj neposrednoj blizini.
Objekat «ARC» je nosio oznaku «NAJSTROŽIJA DRŽAVNA TAJNA» što samo po sebi govori sa kolikom tajnošću je građen i koliko malo ljudi je znalo za to.
Godine 1979. je objekat zvanično predat na upotrebu I Posadi bivše JNA koju je sačinjavalo 16 vojnih lica. (po nacionalnom ključu: 9 Srba, 4 Bošnjaka i 3 Hrvata).
Površina radnog prostora u objektu je negdje oko 6.400 kvadratnih metara.
Podatak, da su po funkcionalnoj dužnosti samo četiri (4) generala JNA imala odobrenje za ulazak u ovaj objekat, sam po sebi govori dovoljno.
Naime, odobrenje za ulazak u objekat su imali jedino i isključivo: Načelnik SSNO-a, Načelnik Generalštaba JNA, Načelnik Prve Uprave bezbjednosti i Načelnik veza SSNO.
Kao pomoćni objekti, a u sklopu ovog, su bili objekti na okolnim brdima oko «ARK»-a: Zlatar, Kiser i Borašnica, na kojima su se nalazila radio-relejna čvorišta za prostor cijele bivše Jugoslavije.
Na žalost, pomenuti pomoćni objekti su u toku ratnih godina (1992-1995) uništeni od strane paravojnih srpskih jedinica.
Za izgradnju objekta «ARK» utrošeno je ČETIRI MILIJARDE I 600 MILIONA (4,600.000) AMERIČKIH DOLARA i u to vrijeme ovaj objekat je predstavljao treću najveću investiciju JNA u vojne svrhe.
Kapacitet štićenog dijela objekta «ARK» je da može primiti 350 osoba na neograničeno vrijeme gdje im se omogućava bezbjednost od nuklearnog udara od 25 kilotona, a u istom postoje optimalni uslovi za život i rad sa stalnom temperaturom zraka od 21 do 23 stepena Celzijusa i relativnoj vlažnosti vazduha od 50 do 6o promila.
Objekat se nalazi ispod zemlje, na najdubljoj tački, 280 metara.
Inače, kao što smo napomenuli, štićeni dio objekta je u obliku potkovice (u prilogu skica objekta) i čini ga 12 funkcionalno povezanih blokova.
Samim tim štićeni dio objekta ima dva ulaza.
Ulazeći u zgradu br.2 prvo se susrećemo sa blokom br.7 koji predstavlja kuhinjsko-trpezarijski blok.
U nastavku slijede blokovi 10 i 11 (sa lijeve, odnosno desne strane hodnika).
U bloku 10 se nalaze cisterne sa naftom i agregati.
Tu su dvije cisterne sa po 25 tona nafte i uz to se nalazi dnevni rezervoar sa 2 tone nafte. (Za jedan sat u objektu je potrebno oko 200 l nafte).
Dalje, tu je sistem za protupožarnu zaštitu sa 10 boca od 24, 2 kg halona, koji se automatski aktivira za gašenje u slučaju eventualnog požara.
Tu su i filteri za pročišćavanje grijanja, njih 10 komada besprijekorno čisti, akumulatorska stanica, razvodni ormar za blok 10, agregat marke «Torpedo» koji služi za rezervno napajanje sredstava veze i za dežurne sijalice koje non-stop gore.
Agregat je od 45 KW.
Dalje, tu su 2 agregata za rezervno napajanje objekata od 560 KW, kao i komandne table za 2 agregata.
Auspuh od agregata je precizno omotan čitavom dužinom azbestnim užem.
U bloku 11 se nalazi pitka i tehnička voda za objekat.
Tu su postrojenja za pitku vodu, postrojenja tehničke vode i bazen od 170 kubnih metara vode.
Treba napomenuti da su sva postrojenja i instrumenti ugrađeni u objektu marke «Rade Končar», »Simens», «Iskra».
U bloku 6 se nalazi automatska centrala od 350 brojeva.
Tu je i radio-relejni centar za vojne kote locirane okolo Konjica: Zlatar, Kiser i Borašnicu, preko kojeg se ostvarivala veza sa cijelom bivšom SFRJ.
Dalje, tu je Centar za žičane veze, digitalni centar sa teleprinterima T-100, marke «Simens», smješten u nekoliko prostorija.
(...)
VOJNI OBJEKAT D-O ZVANI «ARC» U KONJICU
U samom gradu Konjicu, na prostoru lokaliteta bivše namjenske industrije «IGMAN» KONJIC, na desnoj obali rijeke Neretve, nalaze se tri kamuflažne zgrade za ulazak u predmetni objekat izgrađen u unutrašnjosti brda, iznad kojeg se nalazi planina Zlatar.
Objekat nosi naziv ARC, a što vojničkim rječnikom izražava «ARMIJSKU REZERVNU KOMANDU».
Objekat se sastoji iz tri djela:
1. Vanjski dio (nadzemni) koji čine tri zgrade, nalik na vikendice, a koje prvenstveno služe za kamuflažu za tri ulaza u objekat,
2. Tuneli koji povezuju vanjski i štićeni dio objekta i ujedno imaju funkciju da amortizuju nuklearni udar,
3. Štičeni dio objekta (štičen klimom i drugim sistemima) gdje je ukupno ugrađeno 21 sistem i koji svi skupa čine režim rada i tehničkog održavanja objekta.
Svi ovi sistemi su i danas u funkciji.
Zgrada br.1 ujedno bi bila i nadzemna rezidencija Tita.
Zgrada br.2 služila bi za smještaj ljudstva koje bi fizički obezbjeđivalo ovaj objekat.
Zgrada br.3 služila bi za smještaj ljudstva koje tehnički brine o objektu.
Osnovna namjena objekta D-0 je bila da prihvati, smjesti i zaštiti Štab Vrhovne komande, uži dio Predsjedništva i Vlade Jugoslavije, da im obezbjedi optimalne uslove za rad, rukovođenje i komandovanje zemljom na neodređeno vrijeme u kriznim situacijama i u slučaju od opasnosti nuklearnog napada na Jugoslaviju.
Izgradnja objekta započela je u martu 1953.godine, odlukom vojnog vrha bivše Jugoslovenske narodne armije, JNA.
Punih dvadeset i šest (26) godina trajali su radovi na izgradnji ovog objekta u najvećoj tajnosti, tako da ni građani općine Konjic nisu znali da se gradi ovaj objekat u njihovoj neposrednoj blizini.
Objekat «ARC» je nosio oznaku «NAJSTROŽIJA DRŽAVNA TAJNA» što samo po sebi govori sa kolikom tajnošću je građen i koliko malo ljudi je znalo za to.
Godine 1979. je objekat zvanično predat na upotrebu I Posadi bivše JNA koju je sačinjavalo 16 vojnih lica. (po nacionalnom ključu: 9 Srba, 4 Bošnjaka i 3 Hrvata).
Površina radnog prostora u objektu je negdje oko 6.400 kvadratnih metara.
Podatak, da su po funkcionalnoj dužnosti samo četiri (4) generala JNA imala odobrenje za ulazak u ovaj objekat, sam po sebi govori dovoljno.
Naime, odobrenje za ulazak u objekat su imali jedino i isključivo: Načelnik SSNO-a, Načelnik Generalštaba JNA, Načelnik Prve Uprave bezbjednosti i Načelnik veza SSNO.
Kao pomoćni objekti, a u sklopu ovog, su bili objekti na okolnim brdima oko «ARK»-a: Zlatar, Kiser i Borašnica, na kojima su se nalazila radio-relejna čvorišta za prostor cijele bivše Jugoslavije.
Na žalost, pomenuti pomoćni objekti su u toku ratnih godina (1992-1995) uništeni od strane paravojnih srpskih jedinica.
Za izgradnju objekta «ARK» utrošeno je ČETIRI MILIJARDE I 600 MILIONA (4,600.000) AMERIČKIH DOLARA i u to vrijeme ovaj objekat je predstavljao treću najveću investiciju JNA u vojne svrhe.
Kapacitet štićenog dijela objekta «ARK» je da može primiti 350 osoba na neograničeno vrijeme gdje im se omogućava bezbjednost od nuklearnog udara od 25 kilotona, a u istom postoje optimalni uslovi za život i rad sa stalnom temperaturom zraka od 21 do 23 stepena Celzijusa i relativnoj vlažnosti vazduha od 50 do 6o promila.
Objekat se nalazi ispod zemlje, na najdubljoj tački, 280 metara.
Inače, kao što smo napomenuli, štićeni dio objekta je u obliku potkovice (u prilogu skica objekta) i čini ga 12 funkcionalno povezanih blokova.
Samim tim štićeni dio objekta ima dva ulaza.
Ulazeći u zgradu br.2 prvo se susrećemo sa blokom br.7 koji predstavlja kuhinjsko-trpezarijski blok.
U nastavku slijede blokovi 10 i 11 (sa lijeve, odnosno desne strane hodnika).
U bloku 10 se nalaze cisterne sa naftom i agregati.
Tu su dvije cisterne sa po 25 tona nafte i uz to se nalazi dnevni rezervoar sa 2 tone nafte. (Za jedan sat u objektu je potrebno oko 200 l nafte).
Dalje, tu je sistem za protupožarnu zaštitu sa 10 boca od 24, 2 kg halona, koji se automatski aktivira za gašenje u slučaju eventualnog požara.
Tu su i filteri za pročišćavanje grijanja, njih 10 komada besprijekorno čisti, akumulatorska stanica, razvodni ormar za blok 10, agregat marke «Torpedo» koji služi za rezervno napajanje sredstava veze i za dežurne sijalice koje non-stop gore.
Agregat je od 45 KW.
Dalje, tu su 2 agregata za rezervno napajanje objekata od 560 KW, kao i komandne table za 2 agregata.
Auspuh od agregata je precizno omotan čitavom dužinom azbestnim užem.
U bloku 11 se nalazi pitka i tehnička voda za objekat.
Tu su postrojenja za pitku vodu, postrojenja tehničke vode i bazen od 170 kubnih metara vode.
Treba napomenuti da su sva postrojenja i instrumenti ugrađeni u objektu marke «Rade Končar», »Simens», «Iskra».
U bloku 6 se nalazi automatska centrala od 350 brojeva.
Tu je i radio-relejni centar za vojne kote locirane okolo Konjica: Zlatar, Kiser i Borašnicu, preko kojeg se ostvarivala veza sa cijelom bivšom SFRJ.
Dalje, tu je Centar za žičane veze, digitalni centar sa teleprinterima T-100, marke «Simens», smješten u nekoliko prostorija.
(...)
