iCentar » Ostale teme » Nacionalna geografija

zxz	09.01.2011 01:24
Predmet:Azijski lav Azijski lav Azijski lavovi su nekad bili rasprostranjeni od Mediterana do sjevero-istočnih dijelova Indijskog potkontinenta, ali je intenzivno izlovljavanje, zagađenje vode i smanjenje njihovog prirodnog plijena drastično smanjilo njihov broj. Početkom 20. stoljeća po nekim izvještajima preostalo je još svega 13 Azijskih lavova, a onda su stavljeni pod zaštitu indijske vlade, pa im se broj u zadnjih 100 godina lagano povećavao. Azijski su lavovi nešto manji i lakši od njihovih afričkih rođaka, ali su jednako agresivni. Boja krzna varira im varira od crvenkasto-smeđe, preko šareno- crne do pješčano-sive boje. Najveći primjerci su dugački oko 3 metra i visoki do 107 centimetara. Azijski lavovi su visoko društvene životinje i žive u zajednicama, koje su doduše manje nego kod afričkih lavova, i ove zajednice obično sačinjavaju dvije ženke. Mužjaci su manje društveni i udružuju se sa čoporom samo za vrijeme parenja i za vrijeme lova na veći plijen. Azijski lavovi obično love jelene, antilope, gazele, divlje svinje, vodene bivole i stoku.

zxz

09.01.2011 01:24

Predmet:Azijski lav

Azijski lav
Azijski lavovi su nekad bili rasprostranjeni od Mediterana do sjevero-istočnih dijelova Indijskog potkontinenta, ali je intenzivno izlovljavanje, zagađenje vode i smanjenje njihovog prirodnog plijena drastično smanjilo njihov broj. Početkom 20. stoljeća po nekim izvještajima preostalo je još svega 13 Azijskih lavova, a onda su stavljeni pod zaštitu indijske vlade, pa im se broj u zadnjih 100 godina lagano povećavao.
Azijski su lavovi nešto manji i lakši od njihovih afričkih rođaka, ali su jednako agresivni. Boja krzna varira im varira od crvenkasto-smeđe, preko šareno- crne do pješčano-sive boje. Najveći primjerci su dugački oko 3 metra i visoki do 107 centimetara. Azijski lavovi su visoko društvene životinje i žive u zajednicama, koje su doduše manje nego kod afričkih lavova, i ove zajednice obično sačinjavaju dvije ženke.

Mužjaci su manje društveni i udružuju se sa čoporom samo za vrijeme parenja i za vrijeme lova na veći plijen. Azijski lavovi obično love jelene, antilope, gazele, divlje svinje, vodene bivole i stoku.

zxz	23.01.2011 00:28
Predmet:Orangutan Orangutan (Pongo pygmaeus) je vrsta primata iz porodice čovjekolikih majmuna. Njegovo ime na malajskom znači “šumski čovjek”. U prirodi živi još oko 20.000 do 30.000 jedinki. Prema novijim procjenama, broj jedinki je manji od 20.000, od toga 15.000 na Borneu. Broj jedinki koje žive na Sumatri (procjena iz 1997.) je oko 1.500, dok optimisti misle da ih ima par hiljada. Cijena bebe orangutana na crnom tržištu se kreće oko 30.000 Eura. Pri tome, do bebe je praktično nemoguće doći bez da se ubije majku. Uz to, ulovljene životinje često ugibaju od stresa ili tijekom transporta.

zxz

23.01.2011 00:28

Predmet:Orangutan

Orangutan (Pongo pygmaeus) je vrsta primata iz porodice čovjekolikih majmuna. Njegovo ime na malajskom znači “šumski čovjek”. U prirodi živi još oko 20.000 do 30.000 jedinki. Prema novijim procjenama, broj jedinki je manji od 20.000, od toga 15.000 na Borneu.

Broj jedinki koje žive na Sumatri (procjena iz 1997.) je oko 1.500, dok optimisti misle da ih ima par hiljada. Cijena bebe orangutana na crnom tržištu se kreće oko 30.000 Eura. Pri tome, do bebe je praktično nemoguće doći bez da se ubije majku. Uz to, ulovljene životinje često ugibaju od stresa ili tijekom transporta.

zxz	12.02.2011 03:44
Predmet:Plavi kit Plavi kit spada u porodicu brazdastih kitova. On je sisavac potpuno prilagođen stalnom životu u vodi i najveća danas živuća životinja na Zemlji. Plavi kitovi su prosječno dugački oko 26 m, a populacija koja živi na južnoj polutki je u pravilu krupnija od one koja živi na sjevernoj polutki. Pojedine životinje su često dugačke oko 30 m, a najveći znanstvenom metodom izmjereni plavi kit bio je dugačak 33,58 m. Plavi kitovi mogu težiti do 200 tona. Oni su najveći ikad živući organizmi na kugli zemaljskoj prema sadašnjim saznanjima. Plavi kit je hidrodinamične, vitke građe i plavo-sive ****je. Leđna peraja mu je u odnosu na tijelo sićušna i dosiže visinu od jedva 30-tak centimetara. U ustima ima sa svake strane 300-400 usi (izrasline građene od keratina, tvari od kojih su građeni nokti i kosa). Usi su mu crne boje i dugačke između 50 i 100 cm, a služe filtriranju planktona iz ogromnih količina morske vode koju uzima u usta i odmah, filtriranu, jezikom istiskuje iz usta. Srce u odrasle jedinke je teško oko jedne tone, a njegova aorta je tako velika da bi kroz njih čovjek mogao plivati. 1966. godine je opisan patuljasti plavi kit kao njegova podvrsta. Smatra se da doseže najviše 24 m, jer mu je dio tijela iza leđne peraje nešto kraći. Međutim, neki zoolozi sumnjaju u stvarno postojanje te podvrste i konkretni primjerak smatraju samo relativno mladom životinjom. Plavi kit se pojavljuje u svim svjetskim morima, krećući se od visokih do niskih zemljopisnih širina i natrag. Zimu provode u umjerenim i suptropskim morima, a ljeto u polarnim. Nekada je oko 90% svih plavih kitova živjelo na južnoj polutki. Smatra se dokazanim da plavi kitovi nikada ne prelaze ekvator i da oni sa sjeverne polutke ostaju uvijek na sjevernoj, i obratno, jednako tako, populacija s južne ne dolazi na sjevernu polutku. Kao svi kitovi usani i plavi se kit hrani planktonom koji filtrira iz morske vode. Pri tome prednost daje sićušnim račićima. Lovi pretežno na dubini od stotinjak metara. Procjenjuje se da tijekom ljetnih mjeseci, kada se jedino hrani, jedan plavi kit dnevno pojede oko 40 milijuna račića u ukupnoj težini od oko tri i pol tone. Tijekom zimskih mjeseci uopće ne jede i živi od svojih masnih rezervi. Plivanjem postiže brzinu do 30 km/sat. Ženka plavog kita skotna je 11 mjeseci, a mladunče se rađa dugačko oko 7 m i bude teško oko 2,5 tone. Radi poroda ženka odlazi u područja umjerene ili suptropske klime. Ovo zato jer tek rođeni mladunac još nema naslagu masnoće neophodne za zaštitu od hladnoće polarnih mora. Dojenje mladunca traje 6-7 mjeseci, i za to vrijeme naraste do oko 13 m i dobije odgovarajući sloj masnog tkiva, pa može slijediti majku u sjevernija, hranidbena područja. Nevjerojatno je da majka svo to vrijeme ne jede, a doji dnevno i do 100 litara (neki stručnjaci vjeruju da količina mlijeka koje mladunče siše iznosi do 150 litara) vrlo masnog mlijeka, koristeći pri tome isključivo vlastite zalihe masnog tkiva. Očekivani životni vijek plavih kitova je oko 80 godina. Dok se u ranijim stoljećima plave kitove nije lovilo zbog njihove brzine i težine, od sredine 19. stoljeća ih se počelo redovno loviti. Tijekom 20. stoljeća izlovljeno je oko 350.000 plavih kitova. Na južnoj polutki nastala su prava naselja za lovce i prerađivače kitova. Izvan sezone, naselja bi opustjela. Posljedica takvog intenzivnog izlova bio je veliki pad ulova nakon 1930. godine, jer plavih kitova gotovo da više nije ni bilo. Pa ipak, tek 1966. g. su stupile na snagu međunarodne odredbe o zaštiti. Prije razdoblja velikog lova na kitove, svjetskim morima plivalo je oko 200.000 jedinki plavog kita, od čega gotovo 90% u južnim morima. Danas, usprkos zaštiti koja sad traje već gotovo 40 godina, ukupna populacija te vrste broji samo nekoliko tisuća jedinki. Točan obuhvat populacije je vrlo teško utvrditi. Kako do sada nije primijećen oporavak brojnog stanja tih kitova, neki stručnjaci smatraju da je ukupna populacija premala da bi mogla ponovo narasti. A. Živanović

zxz

12.02.2011 03:44

Predmet:Plavi kit

Plavi kit spada u porodicu brazdastih kitova. On je sisavac potpuno prilagođen stalnom životu u vodi i najveća danas živuća životinja na Zemlji.
Plavi kitovi su prosječno dugački oko 26 m, a populacija koja živi na južnoj polutki je u pravilu krupnija od one koja živi na sjevernoj polutki. Pojedine životinje su često dugačke oko 30 m, a najveći znanstvenom metodom izmjereni plavi kit bio je dugačak 33,58 m. Plavi kitovi mogu težiti do 200 tona. Oni su najveći ikad živući organizmi na kugli zemaljskoj prema sadašnjim saznanjima.

Plavi kit je hidrodinamične, vitke građe i plavo-sive ****je. Leđna peraja mu je u odnosu na tijelo sićušna i dosiže visinu od jedva 30-tak centimetara. U ustima ima sa svake strane 300-400 usi (izrasline građene od keratina, tvari od kojih su građeni nokti i kosa). Usi su mu crne boje i dugačke između 50 i 100 cm, a služe filtriranju planktona iz ogromnih količina morske vode koju uzima u usta i odmah, filtriranu, jezikom istiskuje iz usta. Srce u odrasle jedinke je teško oko jedne tone, a njegova aorta je tako velika da bi kroz njih čovjek mogao plivati.
1966. godine je opisan patuljasti plavi kit kao njegova podvrsta. Smatra se da doseže najviše 24 m, jer mu je dio tijela iza leđne peraje nešto kraći. Međutim, neki zoolozi sumnjaju u stvarno postojanje te podvrste i konkretni primjerak smatraju samo relativno mladom životinjom.

Plavi kit se pojavljuje u svim svjetskim morima, krećući se od visokih do niskih zemljopisnih širina i natrag. Zimu provode u umjerenim i suptropskim morima, a ljeto u polarnim. Nekada je oko 90% svih plavih kitova živjelo na južnoj polutki. Smatra se dokazanim da plavi kitovi nikada ne prelaze ekvator i da oni sa sjeverne polutke ostaju uvijek na sjevernoj, i obratno, jednako tako, populacija s južne ne dolazi na sjevernu polutku.
Kao svi kitovi usani i plavi se kit hrani planktonom koji filtrira iz morske vode. Pri tome prednost daje sićušnim račićima. Lovi pretežno na dubini od stotinjak metara. Procjenjuje se da tijekom ljetnih mjeseci, kada se jedino hrani, jedan plavi kit dnevno pojede oko 40 milijuna račića u ukupnoj težini od oko tri i pol tone. Tijekom zimskih mjeseci uopće ne jede i živi od svojih masnih rezervi. Plivanjem postiže brzinu do 30 km/sat.
Ženka plavog kita skotna je 11 mjeseci, a mladunče se rađa dugačko oko 7 m i bude teško oko 2,5 tone. Radi poroda ženka odlazi u područja umjerene ili suptropske klime. Ovo zato jer tek rođeni mladunac još nema naslagu masnoće neophodne za zaštitu od hladnoće polarnih mora. Dojenje mladunca traje 6-7 mjeseci, i za to vrijeme naraste do oko 13 m i dobije odgovarajući sloj masnog tkiva, pa može slijediti majku u sjevernija, hranidbena područja. Nevjerojatno je da majka svo to vrijeme ne jede, a doji dnevno i do 100 litara (neki stručnjaci vjeruju da količina mlijeka koje mladunče siše iznosi do 150 litara) vrlo masnog mlijeka, koristeći pri tome isključivo vlastite zalihe masnog tkiva.

Očekivani životni vijek plavih kitova je oko 80 godina.
Dok se u ranijim stoljećima plave kitove nije lovilo zbog njihove brzine i težine, od sredine 19. stoljeća ih se počelo redovno loviti. Tijekom 20. stoljeća izlovljeno je oko 350.000 plavih kitova. Na južnoj polutki nastala su prava naselja za lovce i prerađivače kitova. Izvan sezone, naselja bi opustjela. Posljedica takvog intenzivnog izlova bio je veliki pad ulova nakon 1930. godine, jer plavih kitova gotovo da više nije ni bilo. Pa ipak, tek 1966. g. su stupile na snagu međunarodne odredbe o zaštiti.
Prije razdoblja velikog lova na kitove, svjetskim morima plivalo je oko 200.000 jedinki plavog kita, od čega gotovo 90% u južnim morima. Danas, usprkos zaštiti koja sad traje već gotovo 40 godina, ukupna populacija te vrste broji samo nekoliko tisuća jedinki. Točan obuhvat populacije je vrlo teško utvrditi. Kako do sada nije primijećen oporavak brojnog stanja tih kitova, neki stručnjaci smatraju da je ukupna populacija premala da bi mogla ponovo narasti.
A. Živanović

zxz	18.12.2014 00:52
Predmet:Bijeli nosorog Bijeli nosorog, jedna od pet preostalih vrsta nosoroga. Poslije afričkog slona, to je najveća kopnena životinja na svijetu. Poznat je po svojim širokim usnama prilagođenim za jedenje trave i po tome da je ova vrsta nosoroga najdruštvenija. Svi preostali sjeverni bijeli nosorozi žive u zarobljeništvu: jedna stara ženka u pomenutom zoo vrtu, tri u Africi i jedan u Češkoj Republici. Čuvari parka u San Diegu su bezuspješno pokušavali da spare svoja dva nosoroga, prenose agencije. Drugi mužjak sposoban za reprodukciju, pod imenom Suni, uginuo je prošlog oktobra u kenijskom rezervatu Ol Pedžeta. Porijeklom iz centralne i istočne Afrike, ovi impozantni biljojedi su na pragu potpunog istrebljenja kao posljedica ilegalnog lova i afričkih oružanih sukoba.

zxz

18.12.2014 00:52

Predmet:Bijeli nosorog

Bijeli nosorog, jedna od pet preostalih vrsta nosoroga. Poslije afričkog slona, to je najveća kopnena životinja na svijetu. Poznat je po svojim širokim usnama prilagođenim za jedenje trave i po tome da je ova vrsta nosoroga najdruštvenija.

Svi preostali sjeverni bijeli nosorozi žive u zarobljeništvu: jedna stara ženka u pomenutom zoo vrtu, tri u Africi i jedan u Češkoj Republici.

Čuvari parka u San Diegu su bezuspješno pokušavali da spare svoja dva nosoroga, prenose agencije.

Drugi mužjak sposoban za reprodukciju, pod imenom Suni, uginuo je prošlog oktobra u kenijskom rezervatu Ol Pedžeta.

Porijeklom iz centralne i istočne Afrike, ovi impozantni biljojedi su na pragu potpunog istrebljenja kao posljedica ilegalnog lova i afričkih oružanih sukoba.

zxz	18.12.2014 00:58
Predmet:Feniksova burnica Feniksova burnica je tropska ptica srednje veličine. Nalazi se u rodu Pterodroma u porodici zovoja. Duga je 35 cm, s rasponom krila od 83 cm. Gornji dio tijela je tamnosmeđe boje. Grlo je bijelkasto. Spolovi su slični.

zxz

18.12.2014 00:58

Predmet:Feniksova burnica

Feniksova burnica je tropska ptica srednje veličine. Nalazi se u rodu Pterodroma u porodici zovoja. Duga je 35 cm, s rasponom krila od 83 cm. Gornji dio tijela je tamnosmeđe boje. Grlo je bijelkasto. Spolovi su slični.

Avko	07.11.2016 10:42
Predmet:Tasmanski vrag Tasmanski vrag (Sarcophilus harrisii) je mesojed tobolčar koji sada živi u divljini samo na Tasmaniji. Tasmanski vrag je jedini živući pripadnik roda Sarcophilus. Velik kao maleni pas, ali zdepaste i snažne građe, sada je najveći mesojedi tobolčar nakon izumiranja psoglavog vučka 1936. Karakterizira ga crno krzno, smrad koji ispušta kada je pod stresom, izrazito glasan i uznemiravajući vrisak, kao i krvožednost kada se hrani. Može loviti plijen i jesti strvine, a jelo nekada dijeli sa drugim tasmanskim vragovima. Tasmanski vragovi mogu loviti plijen do veličine malenog klokana, ali su inače oportunisti i jedu i strvine. Hranjenje je društveni događaj na kojem se može okupiti i do 12 jedinki, a njihovo se glasanje može čuti kilometrima daleko. Pri hranjenju mužjaci su agresivniji i često zadobiju ožiljke. Tasmanski vrag je iskorjenjen sa australskog kopna tijekom zadnjih 3000 godina, dobro prije naseljavanja bijelaca 1788. godine. Budući da su na njih gledali kao na prijetnju stoci na Tasmaniji, tasmanski vragovi su lovljeni do 1941., kada su postali službeno zaštićeni.

Avko

07.11.2016 10:42

Predmet:Tasmanski vrag

Tasmanski vrag (Sarcophilus harrisii) je mesojed tobolčar koji sada živi u divljini samo na Tasmaniji. Tasmanski vrag je jedini živući pripadnik roda Sarcophilus. Velik kao maleni pas, ali zdepaste i snažne građe, sada je najveći mesojedi tobolčar nakon izumiranja psoglavog vučka 1936.

Karakterizira ga crno krzno, smrad koji ispušta kada je pod stresom, izrazito glasan i uznemiravajući vrisak, kao i krvožednost kada se hrani. Može loviti plijen i jesti strvine, a jelo nekada dijeli sa drugim tasmanskim vragovima. Tasmanski vragovi mogu loviti plijen do veličine malenog klokana, ali su inače oportunisti i jedu i strvine.

Hranjenje je društveni događaj na kojem se može okupiti i do 12 jedinki, a njihovo se glasanje može čuti kilometrima daleko. Pri hranjenju mužjaci su agresivniji i često zadobiju ožiljke.

Tasmanski vrag je iskorjenjen sa australskog kopna tijekom zadnjih 3000 godina, dobro prije naseljavanja bijelaca 1788. godine. Budući da su na njih gledali kao na prijetnju stoci na Tasmaniji, tasmanski vragovi su lovljeni do 1941., kada su postali službeno zaštićeni.