Centar za edukaciju-BiH

Predmet:Dali smo bili na Mjesecu?

---

Bio je to jedan od najvećih trenutaka u povijesti: prije 40 godina čovjek je prvi put kročio nogom na Mjesec. Sada Sjedinjene Države pripremaju novu misiju s ljudskom posadom. Oko 2020. godine predviđa se ponovno slijetanje astronauta na Zemljin prirodni satelit – i njihovo zadržavanje na njemu: isprva tjedan dana, a za-tim polugodišnji boravak u znanstvenoj postaji. Taj će projekt, nadaju se znanstvenici, donijeti epohalne spoznaje o nastanku Sunčeva sustava.

U UTORAK, 20. SIJEČNJA 2009. ulicama američkoga glavnoga grada Washing-tona brzinom hoda kotrlja se čudnovato vozilo. Kreće se naprijed, nazad, postrance, ukoso, vrti se na mjestu. Svakim se od njegovih šest parova kotača može pojedinačno upravljati. Njegov okruglast prednji dio sa sedam prozora izgleda kao mrežasto oko kakvoga divovskoga, metalnoga kukca. Gomila okupljena uz rub ceste razdragano kliče.
U trenutku kad se vozilo zaustavlja ispred lože tek prisegnutog američkog preds-jednika Baracka Obame, prema razdraganoj se prvoj obitelji okreće stražnja strana njegove kabine. Na nju su pričvršćena dva snježnobijela svemirska odijela. Odjednom počinju mahati rukama. Jedno od njih iznenada se odvaja od vozila, astronaut silazi, salutira pred predsjednikom i potom se, ponešto nespretnim koracima, držeći u ruci američki barjak, priključuje dugačkoj inauguracijskoj paradi. Taj mimohod u Washingtonu bio je prvi nastup lunarnog električnog vozila (Lunar Electric Rover – LER) pred milijunskim auditorijem. Za jedanaest godina vjero-jatno će mu se na televizijskim ekranima diviti milijarde ljudi diljem svijeta. Tada će to vozilo preuzeti glavnu ulogu u najnovijem scenariju u režiji NASA-inih vizionara: Osvajanje Mjeseca, 2. dio – Povratak. Constellation – zviježđe – naziv je ambicioznog programa koji se treba nastaviti na 1972. godine okončane misije Apollo, bude li NASA pribavila potreban novac i ako se prioriteti ne promijene. Kako predviđa scenarij, astronauti bi trebali ponovno otputovati na Mjesec 2020. godine (ili nešto kasnije). Želi se uspostaviti stalno predstavništvo čovječanstva: znanstvena postaja održavana subvencijama nekoliko nacija, više od pet desetljeća nakon što je Neil Armstrong 21. srpnja 1969. godine kao prvi čovjek stao nogom na Mjesečevu prašinu. Znanstveni timovi tada trebaju na Zemljinu prirodnom satelitu moći živjeti i bo-raviti do šest mjeseci. Na raspolaganju im trebaju stajati laboratoriji, vozila za izlete, solarna elektrana i tvornica za proizvodnju kisika za njihove potrebe. Električno je vozilo zasad najviše usavršena inovacija u sklopu programa Constel-lation. S terenskim vozilom iz doba misija Apollo nema više nikakvih sličnosti. Ono je zapravo mikroobitavalište pogodno za vožnju po neravnim terenima s pogonom na sve kotače, koje bez većih teškoća prelazi preko manjeg stijenja i svladava i do 40-postotne uspone; uspješno je položilo ispitivanja postojanosti u prašnim pustinjama Arizone, kao i u simuliranim Mjesečevim kraterima izrađenima od crnog šljunka u Svemirskom centru Johnson (Johnson Space Center) u Hous-tonu. Dvije osobe mogu lunarnim električnim vozilom putovati i do dva tjedna. Mjesta za spavanje, kuhinja, zahod i umivaonik smješteni su na prostoru veličine jednog forda transita. U kabini vlada tlak zraka gotovo identičan onom na Zemlji, astronauti mogu nositi kratke hlače i majice kratkih rukava. Električni pogon omogućuje prototipu prelazak od 240 kilometara. Predviđa se da će verzija koja će se naći na Mjesecu moći prevaliti 800 kilometara. Apollov dvosjed kabriolet prelazio je prije 40 godina samo 10 do 15 kilometara. Kada dođe red na pješačke izlete po Mjesečevoj površini, astronauti navlače svemirska odjela pričvršćena s vanjske strane vozila, aktiviraju njihove sustave za održavanje života, zatvaraju poklopac iza sebe i daju se na put. Za potrebe prijevoza tereta u Mjesečevu baznu postaju moguće je skinuti gornji dio i LER se pretvara u kabriolet. No u pogledu opremanja lunarne predstraže postoje problemi u najmanju ruku jednake važnosti kao pitanje motoriziranog prometovanja po Zemljinu trabantu. Poput, primjerice, treba li graditi čvrste nastambe u kojima bi ljudi izdržali pola godine u tom, za život nepogodnom okruženju? Gdje će se vozači na Mjesecu opskrbljivati strujom, a odakle će im pristizati zrak za disanje? Kako će sigurno stizati na mjesto na kojem će obavljati istraživanja – te se nakon obavljene misije ponovno sigurno vratiti kući?

---

Predmet:Re: Mjesec

---

Vjerojatno niste znali da je naš Mjesec jedan od najvećih prirodnih satelita u našemu Sunčevom sustavu. Promjer mu je 3476 kilometara. Najveća udaljenost Mjeseca od Zemlje (apogej) iznosi 405 000 kilometara, srednja udaljenost iznosi 384 000 kilometara, a najmanja udaljenost (perigej) je 363 000 kilometara. Razlika u udaljenostima nastaje zbog toga što se Mjesec (kao i većina ostalih nebeskih tijela) kreće oko Zemlje po eliptičnoj stazi. Zanimljivo je da su već stari Grci uspjeli izmjeriti njegovu udaljenost. Suvremena moderna mjerenja se vrše pomoću radara, a otkako su astronauti bili na Mjesecu, ostavili su laserske reflektore pomoću kojih se laserom mogu mjeriti udaljenosti Mjeseca točnošću i do nekoliko centimetara. Naime, laserskom se zrakom "gađa" reflektor na Mjesecu i zatim se ta ista zraka vraća natrag na Zemlju. Mjerenjem pomoću vrlo preciznih instrumenata, prati se vrijeme koje je potrebno da se ta zraka vrati natrag, i na taj način se izračunava koliko je Mjesec trenutno udaljen od Zemlje. Mjesečeva je masa 81 puta manja od Zemljine.

---

Predmet:Re: Mjesec

---

Primijetili ste da stalno vidimo istu stranu Mjeseca. A, da li ste se pitali zašto ne vidimo i onu drugu stranu? Niste razmišljali o tome, je li? Dobro. E, pa, to je zato što je vrijeme njegove rotacije (vrtnje oko svoje osi) jednako vremenu njegove revolucije (vremenu koje mu je potrebno da obiđe oko Zemlje). Pa, kada već to spominjem, moram reći da je Mjesecu potrebno 27 dana i 8 sati da obiđe oko Zemlje. Mjesečeva os rotacije je u odnosu na os ekliptike (staza po kojoj oko Sunca kruži Zemlja) nagnuta za 1° 32' pa se nebeski pol na Mjesecu ne nalazi blizu zvijezde Sjevernjače, kao kod nas na Zemlji, već se nalazi negdje u zviježđu Zmaja (Draco). No, isto tako, vjerojatno niste znali da povremeno možemo vidjeti i dijelove Mjeseca koji su inače nevidljivi. To možemo zahvaliti povremenim Mjesečevim libracijama (promjenama orijentacije Mjesečeve površine u odnosu na promatrača sa Zemlje). Tako, ukupno, možemo vidjeti 59 % Mjesečeve površine, ali nikada više od 50 % odjednom.

---

Predmet:Re: Mjesec

---

Mjesec nema atmosferu. Znači, na Mjesecu nema oblaka, plavoga neba, vode, vjetrova... Nebo, gledano sa Mjeseca je bistro i crno. I kada Sunce sja, mogu se vidjeti zvijezde na nebu. Sjene koje se vide na površini Mjeseca su potpuno oštrih rubova (naravno za promatrača na Mjesecu) jer se zrake svjetlosti ne lome kroz atmosferu, kao što je to slučaj na Zemlji. Znači, zbog loma svjetlosti u Zemljinoj atmosferi, sjene predmeta na našemu planetu, uvijek su difuznih rubova.

---

Predmet:Re: Mjesec

---

Temperatura na Mjesecu iznosi od -130° C po noći, pa sve do +90° C po danu. Starost Mjeseca se procjenjuje na oko 4,5 - 4,7 milijardi godina. Dakle, otprilike koliko i Zemlja. Da se vratimo na početak, i malo proučimo Mjesečev okoliš. Kako na Mjesecu nema erozije, jer nema ni vode, ni vjetrova, Mjesečeva se površina nije značajnije mijenjala milijardama godina. Kako je Mjesec prolazio kroz "sito i rešeto" kao i Zemlja, na njemu je to ostavilo mnoge tragove, a koji se, zbog maloprije spomenutih razloga, vide još i danas, kao da se to dogodilo jučer. Na Zemlji su se ti tragovi, zbog djelovanja erozije, gotovo posve izgubili. Dakle, Mjesec je u svom razvoju pretrpio mnoge promjene, od udara meteorita, do vulkanskih erupcija (ovo su inače dvije suprotstavljene teorije o nastanku mjesečeve površine). No, bilo kako bilo, na Mjesecu se primjećuju krateri, planine, doline, i ravnice koje zovemo morima. Starost istih se kreće između 3,2 - 3,8 milijardi godina. Dakle, nisu sva Mjesečeva mora iste starosti. Isto tako, i krateri imaju različitu starost. Mlađi krateri kao što su Tycho i Copernicus, imaju karakteristiku da se iz njih pružaju svijetle pruge, koje vjerojatno potječu od užarenog materijala koji je izbačen prilikom udara meteorita u Mjesečevu površinu, kada su ti krateri i nastali. Iako se mislilo da je Mjesec geološki mrtav, seizmografi koje su astronauti ostavili na Mjesecu, pokazali su da Mjesec ima svoje potrese, a to znači da postoji geološka aktivnost. Tako se pokazalo da Mjesec ima rastopljenu jezgru kojoj je temperatura oko 1500° C. Većina potresa se nalazi na dubini od 800-1100 kilometara ispod površine Mjeseca. Promjer jezgre iznosi oko 700 kilometara. Mjesec ima i magnetno polje koje je tisuću puta slabije od Zemljinog i karakteristiku da je neobično promjenljivo po oblastima. Vjerojatno se radi o ostatku jačega magnetskog polja koje je postojalo davno u prošlosti Mjeseca. Promatranjima sa Zemlje se primijetilo da na Mjesecu postoje "isparavanja" plinova iz njegove unutrašnjosti, u krateru Alphonsus ali to još treba istražiti. Tako se Mjesec pokazao puno složeniji nego što se to do sada mislilo.

---

Predmet:Re: Mjesec

---

E sada ako ste sve ovo procitali pitanje je dali su Amerikanci bili na mjesecu, pogotovo ako gledate u kojem omjeru se krece temperatura u 24 h.

---